Divimo se apostolima i prvim kršćanima čitajući svetopisamske tekstove kroz uskrsno vrijeme. Bližimo se i svetkovini Duhova u isto vrijeme. Snaga prvih kršćana, koja kod nas izaziva divljenje, dolazi upravo iz suradnje s Duhom Svetim. Apostoli su željeli ispuniti nalog koji im je Isus dao, ali nisu znali kako. Duh Sveti je u njima našao suradnike, koji žele služiti Kristu i zato je po njima činio čuda. Ovonedjeljno evanđelje nas pita želimo li i mi ispuniti Kristov nalog, želimo li čuvati njegovu riječ. Moramo znati da nema srednjeg puta između čuvanja Kristove riječi i odbacivanja. Kršćanska mlakost je neprihvatljiva. Zato nas Isus neumorno poziva da čuvamo njegovu riječ i ostanemo njegovi učenici.
Poznavati kršćanski nauk
Ovonedjeljno evanđelje započinje Isusovim riječima: »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti« ( Iv 14,23). Ljubiti Krista i čuvati njegovu riječ međusobno je povezano, jedno se nadovezuje na drugo. Dok je Isus hodio zemljom, ljudi su išli za njim, slušali što on govori i prema njegovim riječima mijenjali svoj život. Danas nam je Kristova riječ zapisana u Svetom pismu, a Crkva je u različitim dokumentima tumači i tako nam pomaže da je lakše shvatimo u modernim životnim prilikama. Onaj tko želi čuvati Kristovu riječ mora poznavati kršćanski nauk, mora se interesirati za ono što nas Crkva uči na temelju Evanđelja. Nije kršćanin onaj koji zadovoljava određenu vjersku formu nego onaj koji živi i govori kršćanski, a da bi to mogao, mora poznavati kršćanski nauk. Društvena zbivanja donose stalno nove izazove, koji pokreću rasprave, a mi kao kršćani moramo znati zauzeti ispravan stav, ponekad je potrebno poučiti ljude oko nas o tome kako nas vjera uči da treba postupati. Međutim, ni sami često ne znamo što učiniti ili reći. Zato vjernik treba biti u stalnom kontaktu s Crkvom, jer kad se odvoji od zajednice, prekida tu nit koja ga drži vjernički živim. Kršćaninom se može zvati svatko, ali on, ako je taj za kojega se predstavlja, mora biti prepoznatljiv u načinu svoga života u svim njegovim sferama.
Suradnja s Duhom Svetim
Svako vrijeme u povijesti ima neke nove izazove i nosi neke teškoće za one koji vjeruju. Zato imamo Duha Svetoga da u suradnji s njim možemo razlučivati što je ispravno, a što ne. Ona nam daje mudrosti i snage da javno možemo nastupiti kršćanski, bez ustručavanja, ne bojeći se zauzeti se za Kristovu riječ. Isus nam obećava svoju prisutnost ako čuvamo njegovu riječ. Ta prisutnost ne znači da će nas poštedjeti patnje na ovome svijetu; ona znači snagu u patnjama, jer prepoznajemo njihov smisao, koji nije na ovome svijetu.
Isus također kaže: »Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva« (Iv 14,24). Kod Isusa ne može malo ovako, a malo onako. Selektivno pristupanje njegovoj riječi znači i odbacivanje njega samog. Kad se netko ljubi, ljubi se cijelim srcem. Tako se i Kista treba ljubiti, a to pokazati načinom svoga života. U svijetu je mnogo »mlakih« kršćana, koji iz Kristova nauka biraju što će živjeti, nekad iz obzira prema svijetu, a nekad zbog komfora vlastitog življenja. Nemojmo se pribrojiti takvima, jer to je odbacivanje Krista. Surađujmo s Duhom Svetim da mognemo biti čuvari Kristove riječi, navjestitelji Evanđelja, oni koji žive za vječnost, a ne za prolazne blagodati. To je jedini način da Kristu uzvratimo djelić ljubavi kojom on nas ljubi.
