Genealoška istraživanja ograničena su uglavnom na znamenitije obitelji, koje su ostavile traga u povijesti: vladare, plemiće, poduzetnike itd. Međutim, tek kada se u obzir uzmu i pripadnici širih masa koji su izvan djelokruga istraživanja, postaju jasniji brojni povijesni procesi i detalji.
Istraživanje slučajnog uzorka (Nimčević) potvrdilo je teoriju da prezime nije stvar slučajnosti nego oznaka zajedničkog podrijetla ili pripadnosti rodu, čiji su pripadnici u najstarije vrijeme bili organizirani u zadruge. Tako se primjerice može s puno osnova reći da Nimčevići u Subotici vode zajedničko podrijetlo od pretka koji se nastanio ondje sredinom 17. stoljeća ili 13-15 generacija unazad. Većina njih potječe od govedara i člana proširenog gradskog vijeća u Subotici Ivana Nimčevića (»prdačno« Džajin), koji je rođen oko 1694., a umro 1773. Kako se obitelj granala, tako su se njeni pripadnici radi ishrane svojih obitelji selili izvan Subotice. Posljedično, nastali su ogranci, koji su se raspoznavali i sada se raspoznaju po »prdačnim« imenima. Ovu teoriju potvrđuju primjeri (genealogije) i drugih genealoški bolje istraženih obitelji Dulići, Kujundžići, Mamužići, Prćići, Skenderovići, Vidakovići itd.
Abramovići
Izvori prvoga reda za istraživanje obiteljskih stabala i povijesti su matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih katoličke provenijencije. U početku su ih vodili redovnici reda sv. Franje, a od konca 18. stoljeća svetovno svećenstvo. U somborskim knjigama do 1787. od prezimena na A javljaju su sljedeća: Abramović, Adamović, Alaga (Alagić), Aleksić i Antunić.
Abramovići su zabilježeni u maticama 1736. Iz Sombora su se preselili u Lemeš, a odatle u Mol, gdje su dobili plemstvo s pridjevkom »od Mola« (1751.). Iz Mola su prešli u Aljmaš, čije je stanovništvo djelomično bilo sastavljeno od potomaka subotičkih obitelji (Evetovići, Nimčevići itd.). Od ovog roda istakla se obitelj Franje (1858. – 1940.) i Angele, rođ. Prikidanović (1863. – 1932.). Imali su dvije kćerke (Margita i Livija) i sina (Ivan, 1883. – 1977.). Franjo je bio član ravnateljstva Štedionice za Aljmaš i okolicu, hrvatskog novčanog zavoda u Aljmašu. Poslije evakuacije srbijanske vojske iz Bajskog trokuta mađarske vlasti su u znak odmazde za nelojalno držanje zatvorile Abramoviće (1921.). Nakon brojnih pretrpljenih muka, Abramovići su prešli u Sombor.
Franjin sin Ivan Abramović je postao odvjetnik (1913.). Sudjelovao je na Velikoj narodnoj skupštini 25. studenoga 1918. u Novom Sadu; izabran je u pedesetočlano Veliko narodno vijeće. Privremena tijela vlasti u Novom Sadu (tzv. novosadska vlada) postavila su ga za načelnika Aljmaša. Godine 1921. preselio se u Sombor. Dobivanjem položaja javnog bilježnika praktički se pasivizirao u društvenom i političkom radu, slično svom subotičkom kolegi Stipanu Matijeviću. Bio je član Bunjevačkog kola u Somboru, koje je osnovano početkom 1921. kao politički klub Bunjevačko-šokačke stranke.
Ivanova uloga u Bunjevačkom kolu se svodila na suzbijanje mladih snaga. Početkom 1935., u ime društva prisustvovao je zajedno s predsjednikom Stipanom Stolišićem, Grgom Vukovićem i Vinkom Vlašićem svečanoj akademiji Subotičke matice u čast biskupa Ivana Antunovića. Cilj ove akademije bilo je zbližavanje i povezivanje Hrvata oko zajedničke ideje. Samo djelomično je uspio. Abramović i Stolišić su ostali na čvrstoj liniji podržavanja režima, dok su Vuković i Vlašić 1936. osnovali društvo Miroljub i pokrenuli akciju za podizanje Hrvatskog doma.
Alagić (Alaga)
Podrijetlom su iz Dalmacije. Zabiježeno je da su živjeli u Kaćmaru (1687.), Somboru (1716.) i Subotici (1722). Petar Alaga dobio je plemstvo 1722. Držao je pod arendom pustaru Aljmaš, koju je preuzeo od grofa Marka Cobora (1728.). Rod prelazi 1748. u Lemeš, u koji dolaze i brojne druge hrvatske obitelji kako iz Sombora, tako i iz Subotice (dio Vidakovića). Na plemićkom popisu za 1754/55. javljaju se Pajo i Ivan Alaga, a na popisu za 1797. Petar. Obitelj je dobila darovnicu na posjede u Lemešu 1803., nakon čega je nosila pridjevak »Lemeški«. Na popisu iz 1841. u Lemešu je zabilježeno 33 člana te obitelji.
Obitelj je dala nekoliko znamenitih predstavnika. Petar Alaga bio je novosadski senator (od 1790.) i gradski kapetan (1797. – 1799.). Njegov sin Stipan je bio sudac Bačke kraljevske table, a unuk Karlo arhivar Bačke županije. Mirko (1813. – 1893.) je sudjelovao u Mađarskoj revoluciji 1848. Promijenio je prezime u Agafi. Geza (1841. – 1913.) se proslavio kao skladatelj i glazbenik. Oto je radio kao odvjetnik, a Gaja (1924. – 1988.) i njegov sin su na glasu kao nuklearni fizičari.
