Od 11. ožujka 2022. Čile ima predsjednika hrvatskog porijekla vidljivog već iz njegovog prezimena. Vijest da je mladi ljevičarski političar Gabriel Boric, obiteljskim korijenima vezan uz Ugljan kojeg je posjetio 2010., u prosincu 2021. premoćno pobijedio svog protukandidata Joséa Antonia Kasta s razlogom je pozitivno odjeknula u Hrvatskoj, ali izbor »Hrvata« na čelo Čilea nije tolika senzacija za tu zemlju gdje je mnogo osoba hrvatskog porijekla već dugo u političkoj, gospodarskoj i kulturnoj eliti, kao niti za Latinsku Ameriku čija je golema većina stanovništva porijeklom iz Španjolske, Portugala i drugih europskih zemalja. Među predsjednicima Čilea je, uostalom, posljednjih desetljeća bilo i onih čije prezime nije španjolsko nego francusko – Augusto Pinochet i Michelle Bachelet ili englesko – Patricio Aylwin.
Od 2018. predsjednik Paragvaja je Mario Abdo Benítez, po ocu libanonskog porijekla, dok su od 2020. predsjednici Surinama i Gvajane indijskog porijekla, Chandrikapersad Santokhi i Mohamed Irfaan Ali, po vjeri musliman i drugi predsjednik islamske vjere na zapadnoj hemisteri. Prvi je bio Noor Mohammed Hass-anali, predsjednik Trinidada i Tobaga od 1987. do 1997., također porijeklom iz Indije. Predsjednika latinskoameričkih država čija prezimena nisu tipična za taj kontinent bilo je još. Alfredo Stroess-ner, paragvajski diktator od 1954. do 1989., po ocu je bio njemačkog podrijetla, a od 1993. do 1997. u toj je zemlji predsjednik bio Juan Carlos Wasmosy, porijeklom Mađar. Nijemac je bio djed Vicentea Foxa, predsjednika Meksika od 2000. do 2006.
Fujimori – predsjednik Perua
Predsjednica Brazila od 2011. do 2016. bila je Dilma Rouseff, kći Bugarina Petra Ruseva, dok je brazilski predsjednik od 1956. do 1961., inicijator izgradnje novog glavnoga grada Brazilije, bio Juscelino Kubitschek češkog porijekla. Alberto Fujimori, predsjednik Perua od 1990. do 2000., bio je Japanac po oba roditelja, a ondje je od 2016. do 2018. predsjednik bio Pedro Pablo Kuczynski Godard, po ocu poljsko-židovskog porijekla, a po majci švicarskog. Mauricio Macri, predsjednik Argentine od 2015. do 2019., ima oca Talijana, a Carlosu Menemu, predsjedniku Argentine od 1989. do 1999. oba roditelja doselila su se iz Sirije. Od 2003. do 2007. argentinski predsjednik bio je Nestor Kirchner Ostoic, po ocu porijeklom Švicarac, dok mu je majka, Maria Ostoic Dragnic bila porijeklom s Brača. Kirchner nije bio prvi predsjednik hrvatskog porijekla u Latinskoj Americi – prvi je bio Francisco Orlich, predsjednik Kostarike od 1962. do 1966. Njegov djed Frane Orlić iselio se 1873. iz Punta na Krku, u Kostariki je otvorio tvornicu kave, a u rodnom kraju tvornicu tjestenine. Orlicheva majka, Georgina Bolmarcich Lemecich porijeklom je bila iz Cresa. Brzo nakon izbora Orlich je posjetio rodni kraj svojih roditelja gdje je boravio i kao dijete.
Vice Bune – potkralj Meksika
Prema nekim izvorima, potkraj 16. stoljeća Dubrovčanin Vice Bune vladao je Meksikom kao njegov potkralj, no o tome nema detaljnijih podataka. Sigurno je, međutim, da je jedan Dubrovčanin vladao Zelenortskim otocima koji su od 1975. samostalna država. Bio je to Antun Pušić koji je kao portugalski admiral bio guverner Zelenortskih otoka od 1818. do 1821.
Predsjednika hrvatskog porijekla bilo je i u Europi. Od 2004. do 2014. predsjednik Slovačke bio je Ivan Gašparovič čiji se otac Vladimir Gašparović 1920. kao sedmogodišnjak s roditeljima doselio iz Triblja kraj Crikvenice. Njegov prethodnik od 1999. do 2004. bio je Rudolf Schuster, pripadnik njemačke manjine. Hrvatskog porijekla bio je i posljednji komunistički predsjednik Čehoslovačke, od 1975. do 1989., Gustáv Husák, čija majka Magdaléna Fratričová je bila gradišćanska Hrvatica iz sela Lamač kraj Bratislave. Gradišćanskim Hrvatima pripadao je i Fred Sinowatz, austrijski kancelar od 1983. do 1986.
U Francuskoj je od 2007. do 2012. predsjednik bio Nicolas Sarkozy čiji je otac bio mađarski plemić Pál Sárközy de Nagy-Bócsa, a djed po majci Aron Mallah, Židov iz Soluna. Trendovi se dakle mijenjaju i u Europi gdje je bilo teško zamislivo da bi na najviše državničke položaje mogla doći djeca doseljenika ili pripadnici manjina. No, od 2014. predsjednik Rumunjske je Nijemac Klaus Iohannis, a od 2019. do 2020. premijer je bio Ludovic Orban, po ocu Mađar. Otac Thomasa Klestila, austrijskog predsjednika od 1992. do 2004., bio je Čeh.
Otac irske neovisnosti i dugogodišnji premijer i predsjednik Éamon de Valera po ocu je bio Španjolac, a od 2017. do 2020. irski premijer bio je Leo Vadarkar, po ocu Indijac. Belgijski premijer od 2011. do 2014. bio je Elio di Rupo kojem su oba roditelja Talijani. Primjer bez presedana je ipak Andrej Babiš, češki premijer od 2017. do 2021. koji nije potomak doseljenika, nego doseljenik. U Češkoj se trajno nastanio 1992. dok je još postojala zajednička češko-slovačka država i postupno izgradio svoje poslovno carstvo, a spominje se i kao kandidat za češkog predsjednika na izborima 2023.
Hrvati guverneri u sad-u
No, globalno najpoznatiji primjer da potomak doseljenika dođe na čelo države je Barack Obama, predsjednik SAD-a od 2009. do 2017., čiji otac je bio Kenijac Barack Obama koji je studirao ekonomiju na Havajskom sveučilištu i ondje upoznao svoju buduću suprugu Ann Dunham iz Kanzasa.
Hoće li jednog dana predsjednik najmoćnije sile svijeta biti osoba hrvatskog porijekla teško je prognozirati. Dosad je nekoliko osoba hrvatskog podrijetla bilo na čelu američkih država – Michael Stepovich bio je guverner Aljaske od 1955. do 1958., Rudy Perpich guverner Minnesote od 1976. do 1979. i od 1983. do 1991., Rose Perica Mofford guvernerka Arizone od 1988. do 1991., a guverner države Ohio od 2011. do 2019. bio je John Kasich koji se pokušao izboriti za predsjedničku kandidaturu Republikanske stranke 2000. i 2016. Američkih političara hrvatskih korijena ima još pa je teoretski moguće da netko od njih useli u Bijelu kuću.
Marijan Lipovac (MATICA)
