Liturgija uskrsnoga vremena u evanđeljima govori o Isusovim ukazanjima nakon uskrsnuća, a čitanjem Djela apostolskih doznajemo što su apostoli činili i naučavali nakon što su primili Duha Svetoga. Isus se učenicima ukazivao četrdeset dana. Pripremao je strašljive učenike za velika djela. No, priprava je završila kada je nakon uzašašća poslao Duha Svetoga, koji je pored vjere i znanja učenicima dao hrabrost i sposobnost da učine ono za što su pripravljani, da budu širitelji Evanđelja sve do na kraj svijeta.
Djela apostolska započinju događajem silaska Duha Svetoga, a onda govore o apostolskom naučavanju, koje su pratila obraćenja, a nerijetko i čudesa. Također, saznajemo da njihov navještaj nije nailazio na odobravanje židovskih starješina, jer oni koji su bili protiv Isusa sada su bili i protiv djelovanja njegovih učenika. Nije im bilo pravo što se o onome kojega su oni smaknuli na križu govori kao o Božjem Sinu. Još im je manje bilo pravo što sve više ljudi vjeruje apostolskom navještaju i počinje se zvati Kristovima. Zato su zabranjivali Isusovim učenicima propovijedanje, ali oni nisu odustajali. Iako su znali da su zbog navještaja u opasnosti. Nisu se ni malo uplašili.
Bog ili svijet
Na opomene koje dobivaju što krše zabranu naviještanja, apostoli odgovaraju: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!« (Dj 5,29). U tako kratkoj rečenica sadržan je program cjelokupnog kršćanskog nauka. U svim područjima života stavljeni smo pred izbor ugoditi Bogu ili svijetu, jer, osobito u moderno doba, Božja strana i strana svijeta nisu iste. Bog želi našu postojanost u vjeri, svjedočenje riječju i djelom, želi moralnost i nasljedovanje kršćanskih vrednota, svijet nas zbog svega toga može proglasiti nazadnima, te nas odbaciti. Isus je računao sa svim poteškoćama s kojima će se kršćani susretati u svim vremenima. Zna on i koliko je danas teško biti kršćanin. Zato je poslao Duha Branitelja, koji daje snagu i hrabrost njegovim učenicima, da mogu i znaju kako se to pokoravati Bogu, a ne ljudima.
Duh Sveti darovan je svakom vjerniku po sakramentu potvrde. Ali, čini nam se kako se većina ipak pokorava svijetu, jer već nakon primljenog sakramenta zaboravljaju na Crkvu dok ne dođe vrijeme za sljedeći sakrament. Duh traži suradnike, one koji žele u život provesti ovo što su apostoli govorili i činili. Tada on čini čudesa po nama. Isusovi učenici su žarko željeli izvršiti povjereno im poslanje, ali nisu znali kako. Duh Sveti je u njima našao suradnike i navještaj je istoga trena započeo. Mi primamo Duha Svetoga pristupanjem sakramentu potvrde najčešće iz folklora, a ne iz želje da izvršimo kršćansko poslanje. Zato među kršćanima ima mnogo onih koji se umjesto Bogu pokoravaju svijetu.
Trpjeti za Isusa
No, nemojmo se baviti drugima, pozabavimo se samima sobom. Živimo li mi pokoravajući se Bogu ili svijetu? Surađujemo li s Duhom Svetim ili ne želimo da nas svijet odbacuje? Djela kažu kako su apostoli bili radosni podnijeti pogrde za Ime (usp. Dj 5,41). Što mi moramo podnijeti za Krista? Ponekad je to samo odreći se svoje zone komfora i otrpjeti poneki čudan pogled. Krist, na našu sreću, u našim vremenima i na našim prostorima, ne stavlja pred nas velike kušnje i na traži velike žrtve, kakve su apostoli morali podnijeti. Zato neka naša vjera ne ostane u četiri zida, budimo neustrašivi navjestitelji Evanđelja i spremni suradnici Duha Svetoga. Radujmo se svemu što za Isusa možemo podnijeti, potrudimo se ispuniti u svome životu kršćansko poslanje.
