Na Starom kontinentu ponovo se ratuje, na europskom dijelu Rusije dva najveća naroda nekadašnjeg carstva, Rusi i Ukrajinci, se žestoko bore oružjem i riječima. Ostatak Europe, prije svega EU, vodi ekonomski rat protiv Rusije, uvođenjem raznih sankcija. Članice EU, tri države od Višegradske četvorke, svakodnevno primaju rijeku izbjeglica s ratnih područja – najviše Poljska, zatim Mađarska potom Slovačka, a ni Rumunjska nije pošteđena ovih nesretnih ljudi. Ne jenjava ni broj izbjeglih, uglavnom mladih muškaraca, s Bliskog i Dalekog Istoka: Sirije, Iraka, Afganistana i Pakistana kao i s afričkog kontinenta. Većina njih želi se okoristiti dobrobitima socijalnog sustava, prije svega Njemačke, ali i Francuske, Italije, Španjolske i naravno Velike Britanije. U Europi, uz pad proizvodnje, bjesni i energetska kriza, nepredvidivi rast cijena energenata: nafte, plina i električne energije. Vodi se do sad neviđeni propagandni rat svim klasičnim i suvremenim medijima, kako na državnim tako i na društvenim mrežama. Virus nazvan covid i dalje djeluje. Zasad od ovih događaja imaju korist SAD i Kina. Samo od sebe nameće se pitanje: gdje smo mi, brojno relativno mali narodi (prije svega Hrvati, Srbi i Mađari), u ovoj gunguli, što nam je činiti? Moje mišljenje je da trebamo nastaviti ono što već skoro tisuću godina radimo: surađivati, kao što smo to radili u davna vremena!
Južni Slaveni i Mađari
Prije no što su zauzela Panonsku kotlinu mađarska plemena živjela su na stepskom području današnje Ukrajine i bili su u vezi sa slavenskim ali i bugarsko-turskim narodima, to su zaključili jezikoslovci. U sadašnju Mađarsku došli su pritisnuti od Kumana, ali i kao plaćenici Bizantskog carstva u borbi protiv Bugarskog carstva. Bizantski brodovi su ugarske ratnike prevozili Dunavom, vjerojatno su se iskrcali na teritorij današnjeg Banata i tu su uništili dio Bugarskog carstva. Kristijanizaciju su započeli bizantski misionari koji su govorili neki i Mađarima razumljiv slavenski dijalekt. Tipične riječi su: krst-kereszt; pop-pap; manastir-monostor itd. Otac prvog ugarskog kralja Géza uvidio je, pritisnut s dvije strane (sa zapada Njemačko carstvo, s juga Bizant), da mora svoj narod potpuno kristijanizirati milom ili silom. Jedinog sina Vajka je prekrstio u István (Stephanos), za ženu mu je odabrao bavarsku princezu Gizelu, i pozvao je misionare i sa zapada. István je krunisan na prekretnici milenija 1000. godine i tim činom uveo je mađarsko društvo u rani feudalizam. Karakteristika tog društva je da vladari i preko dinastičkih veza pokušavaju osigurati ili proširiti svoje teritorije. Tako su činili i ugarski kraljevi – na jugu s već postojećom Hrvatskom kraljevinom, kojoj je itekako dobro došla ugarska vojna sila protiv Nijemaca i Venecije. Predstavnici dalmatinskih gradova pozvali su Lászlóa (Ladislava) I. 1091. godine u pomoć, jer je njegova sestra Ilona (Jelena) bila žena Dmitra Zvonimira, i nakon njegove smrti Hrvati su mu ponudili prijestolje. »Posao je završio« Kálmán (Koloman) koji se u Biogradu na Moru 1102. okrunio za hrvatsko-dalmatinskog kralja. Od njegova vladanja su ugarski kraljevi ujedno bili i hrvatski vladari te od tada dva naroda i dvije zemlje žive u jednoj državnoj zajednici do 1918., navodi Ladislav Heka. Postoji i mišljenje da su Ugari okupirali Hrvate, ali to mišljenje zaboravlja razdoblje Habsburškog carstva.
Ugarska i Nemanjići
Skoro istovremeno kralj Kálmán, koji je zvan i Könyves (Učeni) stvorio je dinastičku vezu i s Raškom. Naime, oslijepljenog sinovca koji je kasnije naslijedio prijestolje, oženio je s Jelenom, kćerkom velikog župana Raške. On je postao kralj Béla II. (Slijepi), a ugarska kraljica Jelena je svoga brata Beloša postavila na najvišu dužnost za bana Ugarske te su praktično njih dvoje vladali Ugarskom. On je u Srijemu osnovao samostan koji se u srednjem vijeku zvao Banmonostor ili Monosterium Bani (danas Banoštor) i bio je sjedište srijemske biskupije do najezde Tatara. U jednom povijesnom trenutku, u XIV. stoljeću, i jedan Nemanjić je mogao postati kralj Ugarske. Naime, posljednji kralj iz loze Arpadovića László IV. (Kun) ubijen je 1290. Nastala je dinastička kriza, jer nije bilo muških potomaka Arpadovića, samo ženskih, László IV. je imo četiri sestre, jedna je bila opatica, druga udana za napuljskog kralja, treća za bizantskog cara, a četvrta, Katalina, za srpskog kralja Stefana Dragutina pa je njihov sin Stefan Vladislav, potomak Arpadovića, bio kandidat za ugarski prijestol, budući da je oženio kćerku ugarskog vojvode. No, on nije postao kralj, ali je zato njegova sestra Erzsébet (Jelisaveta) odigrala važnu ulogu u sljedećem razdoblju povijesti naših naroda.
