16. travnja 1921. – Subotičke novine donose retrospektivu prilika u Subotici od 1918. do travnja 1921: »Od g. 1918. kako su se prominile prilike, tri vlade je bilo u Subotici. Prva je bila radikalska, Stipan Matijević bio je radikal. Protiv njegove vlade su se borili i Blaško Rajić i Stipan Vojnić Tunić i Miško Prćić i Mirko Ivandekić i svi čestiti ljudi, ali ga je beogradska vlada štitila; već kad je došao Stojan Protić na vladu, on je kečio radikala Matijevića, i postavio Bunjevca Vranju Sudarevića. Pod ovom vladom nije bilo šećera i svinjarija i drugih gospockih poslova. A treća je vlada sadašnja radikalno demokratska, na koju je šteta trošiti riči, jer se njezino gazdovanje vidi i na varoškom grumbuku.«
17. travnja 1970. – Politika piše da je knjiga Početci borbe za preporod bačkih Bunjevaca, koju je napisao i privatno izdao umirovljenik Alba Kuntić, bivši odvjetnik iz Subotice, izazvala negativne reakcije Sekcije za povijest HKUD-a Bunjevačko kolo u Subotici. Članovi spomenute sekcije predložili su da uprava Društva upozna društveno-političke organizacije u Subotici sa štetnom sadržinom Kuntićeve knjige i uputi zahtjev Okružnom javnom tužiteljstvu da privremeno zabrani rasparčavanje ove knjige.
18. travnja 1928. – Dom piše da je u Gibarcu 31. ožujka održana zajednička sjednica dviju partijskih organizacija Hrvatske seljačke stranke i Samostalne demokratske stranke. Odlučeno je da veliku skupštinu Seljačko-demokratske koalicije u Šidu, na koju bi došli predsjednici stranaka Stjepan Radić i Svetozar Pribićević, vode od strane mjesne organizacije HSS-a Živan Kuveždić, a od strane SDS-a Jovan Šumanović.
19. travnja 1921. – Neven piše da su grbovi u hodnicima nad prozorima Gradske kuće u Subotici po nalogu gradonačelnika Andrije Pletikosića preslikani srpskim i jugoslavenskim trobojnicama. Crveno-plavo-bijela kombinacija je prekrila četiri, a plavo-bijelo-crvena (državna) četiri grba. »Našoj bunjevačkoj crveno-bijelo-plavoj trobojnici nigdje ni traga, baš kao i prije 10. studenoga 1918.«, zaključuje člankopisac.
20. travnja 1933. – Obzor piše da je poznati hrvatski skladatelj Vinko Žganec, odvjetnik u Somboru, dolazio zime 1932.-1933. u Suboticu i stupio u vezu s tamošnjim pjevačima, koji su mu otpjevali više bunjevačkih narodnih pjesama. Žganjec je harmonizirao ove pjesme. Između ostalog to su: Ker i Sentu daju pod arendu, Skuhala je čavka čabar valjušaka, a od kraljičkih pjesama Mi selu iđemo i Loptala se Ana. Hrvatsko pjevačko društvo Neven je te uglazbljene pjesme otisnulo i odlučilo ih pjevati na svom koncertu, koji je zakazan za početak svibnja u Gradskom kazalištu.
21. travnja 1935. – Subotičke novine pišu da je koncem ožujka osnovano križarsko bratstvo u Tavankutu. Tavankutska katolička mladež, potaknuta primjerom šebešićkih križara, zamolila je kapelana Lajču Vajdu da poduzme potrebne korake kod Duhovne oblasti. Za odobrenje se nije moralo čekati dugo. Ubrzo je zasjedala osnivačka skupština, a za predsjednika je izabran Veco Skenderović. U organizaciju se javilo 120 momaka.
21. travnja 1939. – Subotičke novine pišu da je Josip Đido Vuković, bivši narodni zastupnik, održao u Somboru političke sastanke HSS-a: u samom gradu dva, a jedan u Gradini salašima.
22. travnja 1938. – Subotičke novine pišu da je u Đurđinu svečano obilježen Veliki tjedan. Na Cvjetnu nedjelju u Đurđinu održana je procesija u najljepšem redu: »Djeca, djevojke, momci, žene i ljudi nosili su u rukama posvećene grančice. Pod misom se pjevala Majka Isusova pod vodstvom vlč. Joze Haltmayera«. Preko tjedna je u Đurđinu boravio Matiša Zvekanović, koji je na Veliki petak održao dirljivu propovijed o Isusovih sedam posljednjih riječi. Na Veliku subotu je bio blagoslov uskrsnih jela, na sam Uskrs pjevana je sv. Misa, a poslije podne održan je svečani blagoslov.
