9. travnja 1940. – Hrvatski dnevnik javlja da je 8. travnja Hrvatski prosvjetni dom u Subotici izabrao novu upravu: predsjednik Mihovil Katanec, prvi dopredsjednik Marko Kuntić, drugi dopredsjednik Franjo Kujundžić, tajnik Aleksandar Ivić i blagajnik Andrija Šokčić.
10. travnja 1921. – Neven piše da je tijelo Stipana baruna Vojnića od Bajše, preminulog u Budimpešti, sahranjeno u Subotici u obiteljskoj grobnici na Bajskom groblju.
11. travnja 1931. – Subotičke novine pišu da je 25. i 29. u Subotici održana predstava Moć ljubavi u izvedbi Marijine Kongregacije sv. Agneze. U ulozi Mary Rolland istaknula se Ljubica Mukić.
12. travnja 1936. – Subotičke novine donose zapisnik osnivajuće skupštine Hrvatske kulturne zajednice – Saveza Hrvatskih Prosvjetnih Radnika i Društava u Subotici, koja je održana u Subotici 8. ožujka 1936. u pet sati popodne u prostorijama Subotičke matice (danas pekara Caritas). Iz zapisnika se vidi da se 51 čovjek prijavio kao osnivač. Također je izabrana privremena uprava, koju su činili predsjednik Blaško Rajić, tajnik Mihovil Katanec, odbornici Ivo Prćić, Ladislav Vlašić i Ivan Kujundžić.
13. travnja 1920. – Neven piše da Bunjevaca ima i »u hrvatskom primorju, nad Senjom, i to nekoliko sela«. »Oni se doduše ne smatraju nekim posebnim bunjevačkim narodom, nego su Hrvati, kao i svi ostali katolici, nu narod iz okolice zove ih tako, i jer malo drukčije govore nego ostali Ličani«, objašnjava člankopisac.
14. travnja 1940. – Obzor piše da je predsjednik vlade Jugoslavije Vladko Maček 13. travnja primio u audijenciju u Zagrebu predstavnike bačko-baranjskih Hrvata i tom prilikom izrekao sljedeći govor: »Znam, da je teško Hrvatima izvan banovine Hrvatske, ne može se to popraviti preko noći, treba borbu izdržati, kao što smo je do sada izdržali. Ne može se stoga preko koljena prelomiti ni što se tiče Bačke i Baranje. Medjutim želje što ih imate Vi Hrvati Bačke i Baranje iste takve želje imadu i Hrvati u Boki i oni u Keči i oni u Tuzli. To je želja no drugo je ono što se može kako god izgledale u budućnosti granice banovine Hrvatske ako hoće da postoji Jugoslavija onda gdjegod ima Hrvata mora im biti kao i u banovini Hrvatskoj. Pred osam mjeseci bilo je i u Hrvatskoj kao kod Vas, ali borbom i mudrom politikom to smo izmijenili, pa ćemo ako Bog da izmijeniti prilike i kod Vas u Vojvodini«.
15. travnja 1938. – Subotičke novine pišu da su kćerki upravitelja škole Vece Romića Amalija i Rumenka Romić diplomirale na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
15. travnja 1940. – Hrvatski dnevnik donosi govor hrvatskog senatora Josipa Vukovića Đide održan 13. travnja u velikoj koncertnoj dvorani u Zagrebu u sklopu Dana bačko-baranjskih Hrvata: »Naš život, život bačko-baranjskih Hrvata pun je teške borbe. Od prvih dana našeg dolaska u bačke i baranjske ravnice, mi smo bili prisiljeni voditi tešku borbu s raznim tudjinskim utjecajima, a za očuvanje našeg nacionalnog hrvatskog obilježja. Stoljeća duga izdržali smo u toj borbi, dokazavši time svoju životnu sposobnost. Živjeli smo po ritovima, skrivali se po šumama samo da očuvamo svoje običaje, svoje pjesme, svoje hrvatske značajke, a čuvajući njih sačuvali smo i sebe! U toj nacionalnoj borbi dočekali smo i 1918. godinu, misleći da ćemo konačno ostvariti svoj životni ideal: sjedinjenje s majkom Hrvatskom. Teško je govoriti o razočaranju koje smo doživjeli i proživjeli tih godina. Nas se nastojalo odvojiti od našeg debla – hrvatskog naroda, htjelo nas se otudjiti od svoje domovine«.
