2. travnja 1943. – Naše novine pišu da je 28. ožujka u Subotici održana skupština Hrvatskog prosvjetnog doma. Prema podnesenom izvještaju, društvo je brojalo preko 1.500 članova. Izabrana je nova uprava: predsjednik Mićo Skenderović (odvjetnik), dopredsjednik Franjo Kujundžić, tajnik dr. Lajčo Dulić, blagajnik Lazo Vukov i upravnik doma Lazo Rajčić.
3. travnja 1930. – Subotičke novine pišu da je Bajmak osnovan 1774. i da su njegovi prvi stanovnici bili Hrvati Bunjevci: »Oni su podignuli i prve kuće, osnovali plebaniju. Administracija je vođena sve do polovice prošloga stoljeća na hrvatskom jeziku. Osim nekoliko Židova, koji su otvorili špecerajske i druge radnje, gotovo 100 godina je moralo proći da se u Bajmaku pojavi prva njemačka ili mađarska obitelj«. Člankopisac objašnjava etimologiju toponima: »Bajamak znači na starom turskom jeziku jači vojnički logor. Naš svijet je od ove riječi stvorio Bajmak, a Mađari Bajmok«.
4. travnja 1928. – Dom piše da je kotarska organizacija Hrvatske seljačke stranke u Subotici održala svoju sjednicu 18. ožujka uz prisustvo narodnog zastupnika Jakova Jelašića (rodom iz Srijemskih Karlovaca) i 20 predsjednika mjesnih organizacija. Izabran je novi kotarski odbor: predsjednik Josip Vuković (Đido) seljak, dopredsjednici dr. Stipan Vojnić Tunić, odvjetnik i Luka Kečenović, seljak, tajnici Matija Išpanović, učitelj u mirovini, i Martin Čudina, bankovni činovnik te blagajnik ing. Ivan Ivković Ivandekić.
5. travnja 1936. – Dan piše da je u Bajmaku, jednoj od najvećih općina u Vojvodini, povedena akcija za otcjepljenje od somborskog i priključenje subotičkom kotaru. Pokretači ove akcije su bili ugledni i vremešni posjednik Lazar Bešlić (djed kiparice Ane Bešlić) i članovi općinskog odbora. Oni su podnijeli općinskoj upravi prijedlog koji objašnjava da je otcjepljenje korisno po Bajmak, jer ovo mjesto samo administrativno potpada pod somborski kotar, dok se sudovi nalaze u Subotici. U općinskom predstavništvu je prijedlog usvojen dva puta ogromnom većinom, ali je Kotarsko načelstvo u Somboru obustavilo izvršenje ove odluke. Protiv toga su se Bešlić i članovi odbora žalili Upravnom sudu u Novom Sadu, koji je poništio rješenje Kotarskog načelstva u Somboru.
6. travnja 1940. – Hrvatski dnevnik prenosi izjavu hrvatskog senatora iz Subotice Josipa Đide Vukovića: »Mi smo danas prvi i pravi pobornici politike sporazuma, ali u pravome smislu riječi. Ja danas u ime svih Hrvata u Bačkoj i Baranji u prvom redu tražim, da se mi Hrvati u Bačkoj i Baranji već sada nadjemo u onom položaju, u kome se nalaze danas Srbi u banovini Hrvatskoj. Za sada ništa više. U duhu sporazuma ne možemo raditi s onima, koji su dvadeset godina švrljali po našim selima i gradovima. Kad se svi ovi odstrane i omogući pravi sporazum, onda ćemo tražiti s druge strane, da u svom djelokrugu omoguće, da se svi oni, koji svojim zaslugama spadaju negdje drugdje, recimo u Mitrovicu, nikad više ne pojave medju nama«.
7. travnja 1927. – Neven piše da je ministar unutarnjih djela neočekivano smijenio subotičkog podnačelnika Matiju Evetovića i na njegovo mjesto imenovao pristašu gradonačelnika Dragoslava Đorđevića. Zbog toga je među pristašama Marka Jurića (tzv. bunjevačka frakcija Narodne radikalne stranke), u koje je ubrajan i Evetović, nastala uzbuna. Uslijedila je borba između jurićevaca i đorđevićevaca oko vlasti u Subotici.
8. travnja 1922. – Neven piše da je Lazar Orčić, subotički gradski glavni bilježnik položio drugi strogi ispit (rigoroz) na Pravnom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta.
