U nedjelju, 3. travnja, u Srbiji i Mađarskoj dogodio se mnogo »reklamirani« događaj, »slavlje demokracije« zvan i višestranački izbori. Preliminarni rezultati su poznati, naša Republička izborna komisija, shodno zakonu, službene podatke saopćila je jučer, nakon kojih opet u zakonskom roku slijede prigovori sudionika, tako da ćemo konačne rezultate saznati možda nakon nekoliko tjedana pa će možda tada biti zgodno komentirati cijeli događaj. Rat između dvije suverene države Rusije i Ukrajine traje, i ta tema može čekati. Što se tiče pandemije zvane koronavirus u suštini nema ništa novo, znači nezanimljivo! 
Moju pažnju privukao je jedan tragični događaj, koji se dogodio u petak, uoči izbora, a to je nesreća u rudniku uglja Soko blizu Aleksinca u kojoj je smrtno nastradalo osam rudara. Tragajući na netu saznao sam da je od 1974. do danas u ovom rudniku, u tri nesreće, poginulo 57 rudara, a najveća rudarska nesreća dogodila se također u aleksinačkim rudnicima 1990. u kojoj je stradalo 90 ljudi, nakon čega su rudnik i zatvorili. Uopće, u rudnicima treba izuzetno voditi pažnju o provođenju propisa o zaštiti na radu, naročito ako je prisutan i prirodni plin metan. Godine 2020. u Srbiji je na radu poginulo 47 radnika, od kojih su trećina, njih 16, bili građevinski radnici. Vjerujem da svake godine građevinci čine veći dio nastradalih, samo ta stradanja nisu toliko masovna i ne dobijaju veliki publicitet, što je vrsta nepravde, jer i jedni i drugi vrše teške fizičke poslove, jedni stotinjak metara ispod zemlje, drugi često stotinu metara iznad zemlje. Rudari imaju beneficirani radni staž, što znači za 12 mjeseci rada priznaje im se kao da su radili 18 mjeseci, te ranije mogu u mirovinu. Građevinci, pak, osim izuzetnih radnih mjesta: minera na probijanju tunela i makariste na pobijanju šipova imaju malu beneficiju, od dva mjeseca. Zidari, tesari i ostali ništa, i uglavnom s 52-53 godine starosti odlaze u invalidsku mirovinu. Aktivno sam proveo devet godina na raznim gradilištima, zato ću ispričati jedan moj slučaj o zaštiti na radu u ovoj struci.

»Kralj šljem«

Jedno od najpoznatijih zaštitnih sredstva na gradilištima je zaštitna kaciga, koja treba štititi glavu neimara od pada predmeta s visine. Njezino nošenje je obvezno. Moji radnici su bili nedisciplinirani, često su je samo nataknuli na glavu ili su je nosili zakačenu na pojasu. Stalno sam ih morao upozoravati i zato su me nazvali »kraljem šljema«. Na početku svoje graditeljske karijere radio sam na gradnji stanova, s novom, u Njemačkoj kupljenoj tenologiji »tunelska oplata«. Tadašnji čelnici firme Integral posvetili su veliku pažnju ovom gradilištu, jer je za sve nas to bila nova, do tada neviđena tehnika građenja, tako da je napravljen i posebni detaljni elaborat zaštite na radu. Kao pomoćnik šefa gradilišta, baš u svezi zaštite, imao sam sukob s rukovoditeljima. Jednog dana iznenada u gradilišni ured došli su tehnički direktor i njegov pomoćnik direktor gradnje, nakon obilaska gradilišta. Tehnički je bez pozdrava počeo ovim riječima: »Vas mlade inženjere trebalo bi zatvoriti šest mjeseci zbog nepoštovanja zaštite na radu!«. Moram priznati bio sam zatečen i začuđeno sam pitao što ne valja. Slijedila je konstatacija: »Radnici ne nose kacige, nisu vezani, ne koriste zaštitne pojaseve (što je bila istina) i nema predviđenih zaštitnih skela«. Tu sam i ja reagirao malo žešće: izvadio sam iz ormara podebeli elaborat o zaštiti na radu, pokazivao nacrte zaštitnih skela i mreža, koji usprkos našim molbama nisu bili izrađeni (poskupjeli bi troškovi gradnje?). Tehnički reče: »U pravu ste, zato ću zatvoriti gradilište«. Zatim je zatražio gradilišni dnevnik koji se svakodnevno vodio u dva primjerka (na sudu je to dokazni materijal), svaku stranicu potpisuju, s jedne strane odgovorni šef gradilišta, s druge strane građevinski inspektor, kome pripada kopija stranice i on tu upisuje svoje primjedbe, upute. Pružio sam mu dnevnik. Poslije kratkog razmišljanja tehnički reče direktoru gradnje: »Upišite Vi«, a on je, mudro se smješkajući, upisao: »Ako se navedeni nedostaci ne uklone u roku od tjedan dana, zatvara se gradilište«. On je, kao i ja, znao da se opasni radovi završavaju za tri dana. Srećom, ništa se nije dogodilo.

Službeno i neslužbeno

U objavljenom službenom izvještaju kratko se kaže: »Rudari su se ugušili uslijed odrona i prodora metana«. Neslužbeno, na netu možemo pročitati kako je rudnik bio u teškoj materijalnoj situaciji, kako je »saniran« da bi mogli isplatiti plaće, kako su potrebna ulaganja itd. Naravno, zbog izbora je bila »tišina o uvjetima« rada u rudniku. Izbori su prošli, možda je vrijeme da se pokrene rasprava o uvjetima i zaštiti na radu. Ne samo rudara.