Proljeće je tu. Snijeg se topi. Medvjedi se bude. Rode se vraćaju. Zanemarimo li tromost organizma uzrokovanu proljetnim umorom, bolje vrijeme donosi olakšanje. Imate osjećaj da su sve brige blaže, sve ćete lakše riješiti i podnijeti, samo kad je stiglo proljeće. Ne znam o čemu se radi, Suncu svakako, ali nisam srela nikoga tko ne voli dolazak proljeća i kome nije stalo do lijepog vremena. Sa zimom i snijegom je podijeljeno, kao i s ljetom i vrućinama. Neki ih jako vole, a neki ih baš i ne vole. S proljećem je sasvim drugačije, pa neka nam je ovo proljeće sretno, a i mi s njim.
Doček proljeća
Volim se veseliti malim stvarima i slaviti »male« događaje. Tako godinama volim ići u prirodu i slaviti proljeće. Ne spektakularno, već spontano, u zagrljaju prirode. Tako smo 21. ožujka proveli u šumi i u 16:33 dočekali proljeće. Sljedećih sat vremena htjeli smo krenuti na naše prvo proljetno putovanje.
Ide mi se u Hrvatsku
Obično želim ići bilo kuda, samo kretati se i putovati, ali sada striktno idem samo u Hrvatsku. Nešto je se poželjeh i ne mogu dočekati ljeto i otoke. Moja želja je još konkretnija: želim u djedovu zemlju, pa me zove Gorski kotar.
Drugi pokušaj
Davno sam pisala o skijaškim stazama na tom području, ali danas radimo proljetni plan i prvo što mi pada na pamet je šetnja oko Lokvarskog jezera. Uvijek me je fasciniralo, jer ne mogu prihvatiti činjenicu da je umjetno. Toliko je uronjeno u prirodu da ne vjerujete da nije oduvijek tu nego da su u njegovom stvaranju uključene ljudske ruke.
Nekada je Lokvarsko jezero bilo zelena dolina u kojoj se nalazilo naselje Srednji Jarak koje se sastojalo od par kuća, gostione, kapelice i čak tri pilane. Tada je rijeka Lokvarka zaustavljena u radnim akcijama i tako je nastalo jezero. Ima svoju zanimljivu povijesnu priču o omladincima tog prethodnog naselja i zašto se jedno razdoblje zvalo Omladinsko jezero, ali želim ostaviti mjesta za druge destinacije. Općenito, Lokvarsko jezero danas je duboko oko 40 metara, a prostire se na 2,5 četvornih kilometara. Okruženo je crnogoričnim i listopadnim šumama i danas je jedno od omiljenih izletišta ne samo stanovnika Gorskog kotara već i cijele Hrvatske.
Iznimne ljepote i geološke vrijednosti moj sljedeći izbor smještaju u kategoriju posebnog geomorfološkog rezervata. To su Zeleni vir i Vražji prolaz koji se nalaze u blizini Skrada. Zeleni vir je moćan izvor na dnu plitke, prostrane špilje nad čijim se ulazom nalaze okomite stijene visoke 70 m, niz koje se urušava prekrasan vodopad od kojeg će vam zasigurno nestati dah. Nešto dalje je Vražji prolaz i jedan je od najljepših kanjona Gorskog kotara kroz koji teče potok Jasle. Uz kanjon vodi pješačka staza s prekrasnim pogledom. Na kraju Vražjeg prolaza nalazi se još jedna posebnost ovog atraktivnog izletišta – špilja Muževa hižica, koju turisti mogu posjetiti do 200 metara. Ovo mjesto čuva posebne ljepote za avanturiste, pa je ponegdje potrebna planinarska oprema.
Sad kad imam odredišta za predjelo i glavno jelo vrijeme je za desert. To je jedan od najimpresivnijih krajolika, gdje je priroda stvorila zaista nevjerojatne oblike, Bijelu i Samarsku stijenu. Bijele i Samarske stijene nalaze se u središnjem dijelu Velike Kapele, a protežu se kroz dvije županije – Karlovačku i Primorsko-goransku. Imaju status strogog rezervata prirode, što je najstroži oblik zaštite prirode. Izvrstan su izbor za sve ljubitelje planinarenja i avanture i jamči oduševljenje. Iako imaju zahtjevan uspon, priroda u bijelom kamenu ovdje tvori nevjerojatne krške oblike i daje poseban šarm prirodi.
Tako mi se ide negdje, u Hrvatsku, točno u Gorski kotar. Sretno vam proljeće i sva putovanja koje ono donosi.
Gorana Koporan
