Čovjek je na ovome svijetu samo prolazan. To znači da je naš dom negdje drugdje i da ćemo tamo otići kada napustimo ovaj svijet. Čovjek je stvoren za Nebo i tamo će se jednom preseliti. Naš život započinje na zemlji, ali zemlja mu nije krajnje odredište.
Život s Bogom
Apostol Pavao u poslanici Filipljanima između ostalog kaže: »Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim…« (Fil 3, 12-14). Savršenstvo o kojem Pavao govori je zavrjeđivanje vječnosti načinom ovozemaljskoga života, a što nam je omogućio Krist u kojega vjerujemo. No, savršenstvo za Boga nije isto što i savršenstvo za svijet. Ponekada su toliko različiti da se čak i isključuju. Kršćansko savršenstvo ima više aspekata i nijedan se ne može zanemariti ako želimo zavrijediti vječnost. Prije svega, kršćanin je onaj koji vjeruje i naviješta Radosnu vijest. On je onaj koji živi s Bogom i za Boga, stoga kršćanska savršenost ne može postojati bez njegove trajne povezanosti sa Svevišnjim. Znamo već da se to postiže molitvom i sakramentima, čitanjem i slušanjem Božje riječi. Ta veza s Bogom omogućuje mu da ostvari savršenstvo i na drugim područjima i tako prispije u Nebo.
Ljubav
Također, kršćanin se u svijetu treba prepoznavati po ljubavi. Tko ljubi Boga i nastoji mu ugoditi, nikako to ne može činiti ako ne ljubi svoga bližnjega. Ljubav prema Bogu i bližnjemu čine Isusovu dvostruku zapovijed ljubavi, u koju je on sažeo sav Zakon i Proroke, dakle sve što je Bog čovjeku poručio i od njega tražio može se izreći jednom riječju – ljubav. Govor o ljubavi već je pomalo otrcan, jer o njoj svi pričaju, ali toliko koliko se spominje, toliko je nedostaje u svijetu. Ljudi sve manje mare jedni za druge, ne samo da ne žele biti drugima na raspolaganju nego ih uopće i ne zanima jesu li nekome potrebni. Pomaganje i ljubav štete profitu, nema se vremena za ljubav, jer vrijeme je novac, a ljubav i dobročinstvo ne donose zaradu. Kršćansko savršenstvo ogleda se upravo u suprotnom stavu – ljubav prije svega. A ona se može pokazati na bezbroj načina. Onaj tko u molitvi i sakramentima nastoji biti trajno povezan s Bogom lako će prepoznati na koji način će pokazati ljubav bližnjemu i moći će ljubiti svoga bližnjega kao sebe samoga.
Borba protiv grijeha
Kršćanska savršenost podrazumijeva borbu protiv grijeha. Ta je borba teška, jer kada se želimo najviše boriti tada nam dolaze i najveće kušnje, koje su ponekad toliko velike da ih ne možemo prevladati. Dvije nas krajnosti mogu omesti u našoj borbi za Nebo. Ako smo prema sebi previše blagi, smatramo se bezgrješnima, uspoređujući se s nekima čini nam se kako smo mnogo bolji, ispunjavanje vjerskih propisa smatramo dovoljnim, poput farizeja. S druge strane, možemo biti suviše kritični prema sebi, osobito ako nosimo neke terete iz prošlosti. Tada nam naš stari grijeh postaje nova zamka, jer ne možemo oprostiti samima sebi, pa mislimo da nam ni Bog neće oprostiti. No, Bog je beskrajno milosrdan, prašta svakome, ali potrebno je iskreno se kajati. Iskreno pokajanje novi je korak na putu k ostvarivanja kršćanskog savršenstva. Savršeni ne možemo biti, ali svaka naša želja i trud da budemo što bolji za Boga su dragocjeni i približavaju nas ka konačnom cilju, a to je vječna radost s Bogom u Raju.
