Križni put mladih Srijemske biskupije održan je 26. ožujka u biskupijskom svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu. Geslo ovogodišnjeg Križnog puta bilo je: »Bože, milostiv budi meni grešniku« (Lk 18, 13), a sudjelovali su mladi iz mnogih župa biskupije u pratnji svojih župnika. Na samom početku pozdravio ih je organizator susreta vlč. Dušan Milekić. Pobožnost je počela u 15 sati uvodnom molitvom u crkvi tekijskog svetišta, a potom je križ do prve postaje ponio srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina u zajedništvu s vlč. Milekićem. Mladi i njihovi župnici smjenjivali su se noseći križ od postaje do postaje.
Po završetku pobožnosti slavljena je sveta misa koju je predvodio biskup Svalina, a u koncelebraciji su bili svećenici Srijemske biskupije koji su dopratili svoje mlade.
Biskup Svalina je u homiliji govorio o križu i patnji te kazao: »Danas ipak nećemo ostati stajati kod Isusova križa. Kroz njegovu bol pogledat ćemo bol ljudi u naše dane. Naše misli su i ovih dana s našim prijateljima koji su pritisnuti križem strašnog rata u Ukrajini. Ali i mnogi drugi oko nas i diljem svijeta idu svojim križnim putem, svaki dan, na mnogobrojnim mjestima. Pogođen je svatko, jedan više, drugi manje… Danas gledamo bol i plač svijeta kroz Isusov križ. Ako Isusovu križu dajemo posebnu ulogu među mnogim ljudskim križevima, onda je to zacijelo kada kažemo: ‘Bog je umro na Golgoti’. Osjećaj patnika, kao da je Bog umro, nije prazan i nedohvatan nego ima svoje konkretno mjesto: Križ na kojemu je mrtav Isus, pravi čovjek i pravi Bog«, rekao je biskup Svalina.
U nastavku homilije biskup je govorio mladima o križu kao osloncu, te je kazao: »Križ Isusov, koji postavljamo na putovima i crkvenim zvonicima, koji nosimo oko vrata, križ koji stavljamo svojoj djeci na čelo i prsa povezuje patnju Isusovu s križevima današnjih ljudi. Plač je u svijetu. Ali u tome plaču postoji sidro. Bog je taj koji nam je blizu u žalosti, u boli, u svim brigama; on je naučio što znači biti čovjek. Zato stoji na križu. Ono što se ne da spriječiti, on nosi s nama. Koliko god duboko bol mogla obilježavati neku životnu situaciju ili čak cijeli čovjekov život, isto tako križ želi biti usidren u naš život kao oslonac. Ima situacija kada nestaju sjećanja na lijepo i kad nema perspektive za budućnost, čini se kao da postoji samo sadašnjost s bolom, a sve ostalo kao da je nestalo. U takvim trenucima ostaje nam posegnuti za križem kao osloncem koji pokazuje da ima i nešto drugo osim vlastite boli ili pažnje bližnjega. Ima Bog koji ostaje tu, u svoj toj boli. Tu je on, Stvoritelj, davalac života. Ako danas častimo križ, neka nas to stalno na to podsjeća. Pa ako je nekomu i dobro, neka ne zaboravi da ga unutra imamo, kada ga jednom zatrebamo. U križu nam je Bog blizu u našoj boli i trpljenju. U njegovom križu nalazimo oslonac. Njegove nas rane iscijeliše«, zaključio je msgr. Svalina.
U drugom dijelu susreta za mlade je u domu svetišta organizirano druženje, a potom je vlč. Dušan Milekić održao kratku katehezu na temu »Zar je grijeh toliki problem srca?«. Ohrabrio je mlade da u svojim bolima pronalaze oslonac u Kristu, te ih potaknuo na redovito pristupanje sakramentima Pomirenja i Euharistije, jer jedino Bog po njima može izliječiti rane na srcu koje grijeh ostavlja.
Na kraju programa vlč. Milekić je zahvalio mladima na zajedništvu i potaknuo ih da međusobno ostanu u kontaktu, ali i u kontaktu s Bogom, koji će im pomoći nositi njihov križ.
Ana Hodak
Foto: Darko Peka