Svjetska ekonomska kriza i rast cijena na globalnom nivou potaknuli su Subotičanina Andreja Kunkina, inače knjižničara u Gradskoj knjižnici Subotica, da realizira jednu svoju staru ideju – na svom posjedu od 1,4 hektara da osnuje tzv. Centar pozitivne energije u okviru kojeg bi zainteresirane obitelji i pojedinci imali mogućnost, uz participaciju zajedničkih troškova, prije svega gajiti svoje eko vrtove i u zajedništvu i uz međusobnu pomoć, proizvoditi i ubirati zasađene kulture.

Ekološki rasadnik

Djedovina Kunkinovih u Banatu nacionalizirana je 1945. godine, nakon II. svjetskog rata, a u okviru postupka restitucije od 2012. članovi ove porodice se, kaže Andrej, »bore« da se barem dio te zemlje vrati u posjed vlasnicima, odnosno nasljednicima. Od novca koji mu je pripao, prije dvije godine kupio je »parče pijeska« s kućom na kat, u Ulici Petra Popovića Age 103 u subotičkom naselju Zorka, i budući da nije u mogućnosti obrađivati ga sam, odlučio je sljedeće:
»Moja želja je da omogućim obiteljima koje žele sudjelovati u nekoj poljoprivrednoj proizvodnji da dobiju jednu malu parcelu koju će sami obrađivati. Budući da ovaj prostor nije tretiran pesticidima dva i pol desetljeća, idealan je za gajenje mini eko bašti. Desetak obitelji kao i pojedinci, uz participaciju zajedničkih troškova za nabavu stajnjaka, proizvodnju humusa, razmjenu sjemena, svoje bi rasadnike sami obrađivali, sadili bi što god požele i ubirali plodove svog rada. Znači, isključivo ekološka proizvodnja, bez primjene kemije. Zainteresirani bi trebali sudjelovati i u zajedničkom raščišćavanju terena i pripremi zemljišta za sadnju. Poziv je otvoren i za udruženja koja se bave djecom s autizmom, kao vid njihovog radnog angažiranja, socijalizacije i druženja«.
Kunkin ističe da je osnovna infrastruktura osigurana – ima struje, vode za navodnjavanje (prošle godine je izbušen bunar dubine 52 metra), motokultivator, objekti za zajedničke potrebe.
»Na ovoj zemlji je već posađeno 200 lješnjaka, na jednom dijelu želim saditi djetelinu jer imam nekoliko kokoši, a namjeravam uzeti i ovcu, kozu. Imam tamo i tri psa, i to je neka farma koja će se širiti. Što se tiče dugogodišnjih biljaka, namjeravam gajiti autohtone vrste voćaka, a ono što želim uraditi ove godine je isključivo godišnja proizvodnja. Napravio bih ugovore s tim ljudima i da se napravi neki godišnji plan, prije svega vezano za gajenje povrća. Na ovom posjedu se nalazi i veliki objekt na kat, u koji sam primio čovjeka kojem je izgorjela kuća, a koji je ujedno i domar i koji bi i čuvao sve što je zasađeno. U ovoj kući je već održana jedna promocija knjige, ovdje su već djeca iz udruženja za autizam crtala na fasadu, znači tu su se već događale neke stvari ali je to stalo zbog korone«, navodi Andrej Kunkin.
Dodaje kako sve ovo zamišlja kao neki vid komune, što već postoji u blizini Beograda i što mu je i dalo ideju da i on pokuša s tako nečim.
»Ideja tih komuna postoji odavno. Izrael je od pustinje napravio najplodniju zemlju na planetu, Nizozemci su od otkidali metar po metar od mora i prodaju lale diljem svijeta. I na Balkanu postoje komune koje je pravio novosadski književnik Božidar Mandić i gdje su gajili sve ono što im je potrebno da bi preživjeli. Također, jedna žena iz Grocke, nedaleko od Beograda, je prije nekoliko godina napravila tako nešto. Ljudi su pobjegli iz grada i dobili su svoje parcele, što jako lijepo funkcionira. To me je oduševilo i to mi je zapravo dalo poticaj i ideju da i ja pokušam s tako nečim. Postoji neki red, neko dežurstvo, gdje dobiju raspored tko kada zalijeva svoje ili pomaže drugima. Treba postojati neki kolektivizam, tu treba dobra koordinacija, dobra volja, ljubav, lopata, grabulje… i ja vjerujem da tako nešto može jako dobro funkcionirati.«

Ciljna grupa za proizvodnju i ostale aktivnosti

Na pitanje koja bi to bila ciljna grupa ljudi za koju smatra da bi im bila primamljiva i korisna ova ponuda, Kunkin odgovara:
»Ima, primjerice, puno ljudi koji gaje nešto na svom balkonu, u saksijama, uglavnom neko ljekovito i začinsko bilje, i žele to proširiti. Javila mi se jedna obitelj kojoj bi ovo moglo biti korisno, a koja na svom balkonu gaji majčinu dušicu, bosiljak, kantarion, ljekovito bilje za čajeve. To mogu biti i neke obitelji koje žive u kućicama i nemaju dvorište, a voljeli bi imati svoj vrt. Mogli bi doći i ljudi koji su zbrinuti i žele imati mjesto gdje mogu pobjeći iz grada, odnosno gdje bi se mogli opustiti vikendom, kada bi neka obitelj s djecom mogla tu napraviti kotlić, biti na zraku u prirodi i raditi u vrtu. Socijalno ugroženi vjerojatno neće biti zainteresirani, osim ako su blizu i mogu doći biciklom. Javile su mi se već neke obitelji i pojedinci koji bi bili voljni sudjelovati u ovome. S druge strane, znamo da mnogi ne žele raditi, a ovdje je neophodno prethodno sve raščistiti da bi se dobila parcelica. Teško je uzeti motiku u ruke, ali ja pružam mogućnost, dajem odriješene ruke, otvoreno srce, a na drugima je da to prihvate«.
Uz dio koji bi bio namijenjen ekološkoj proizvodnji, Andrej Kunkin u tzv. Centru pozitivne energije namjerava ponuditi i druge sadržaje, odnosno aktivnosti. 
»Ovdje ima dovoljno prostora da se naprave sadržaji i za mlade, za izviđače (ima prostora za šatore, za kamp kućice), za kreativne radionice, za neafirmirane bendove koji bi mogli vježbati i u zatvorenom i na otvorenom. Tu bi moglo stati dvije tisuće ljudi za koncerte i za tu namjenu bih napravio binu. Nedostaje mi još četiri tisuće eura da napravim sanitarni čvor, četiri ženske i dvije muške kabine, čajnu kuhinju...«, nabraja on.
Osim po humanosti, Andreja Kunkina u Subotici znaju i kao aktivista i inicijatora brojnih gradskih aktivnosti. Među ostalim, svojedobno je radio u Fondaciji Mjesečina s djecom iz nefunkcionalnih obitelji, bio je među inicijatorima za oslikavanje grafita na metalnoj ogradi koja je bila postavljena oko gradilišta Narodnog kazališta, a sudjelovao je i u akciji suzbijanja ambrozije.
Andrej poručuje da prihvaća sve kreativne ideje koje se tiču Centra pozitivne energije i poziva zainteresirane da mu se jave porukom na Facebook ili na telefon 061/61-42-831.
I. Petrekanić Sič