Streličarsko udruženje Tican iz Vognja osnovano je 2018. godine. Udruženje je kroz protekle tri godine postojanja postiglo vrhunske rezultate na svjetskoj i europskoj razini. Osnivač i predsjednik udruženja je Franja Polik, dugogodišnji sportaš i zaljubljenik u streličarstvo. Svojim bavljenjem streličarstvom ohrabrio je i suprugu Mirjanu i dvanaestogodišnju kći Anitu, trostruku državnu rekorderku i dobitnicu prestižne nagrade na prošlogodišnjem svjetskom i europskom natjecanju u Mađarskoj. Anita je postavila nekoliko rekorda u target streličarstvu, a također drži rekord u 3D streličarstvu s 448 bodova na 24 metra.
Priča koja povezuje ljude
Ono što je karakteristično za ovo udruženje jest da se bave isključivo tradicionalnim streličarstvom. Gađaju tradicionalnim lukovima na tradicionalne načine uz pomoć strijela izrađenih od karbona, na čijem vrhu je prirodno pureće perje. U streličarstvu uglavnom koriste disciplinu 3D, imitaciju lova lukom i strijelom. Životinje su izrađene u prirodnoj veličini. Pogotci se boduju, ovisno o tome gdje je u tijelo gađano. Na natjecanjima bude 24 mete i cilj je prikupiti što više bodova. Svaka meta se gađa s po dvije strijele koje se jednako ocjenjuju.
»Supruga i prijatelji su me nagovorili da osnujem udruženje. Prvobitno mi je bila ideja da se bavim samo streličarstvom, jer se cijeli život bavim sportom. Dugi niz godina sam trenirao boks i judo. Poznavao sam neke ljude koji se bave izradom opreme za streličarstvo. Pokušao sam ih sam izrađivati, ali sam ubrzo shvatio da nisam darovit za njihovu izradu, ali da imam smisla za njihovo korištenje. Nekoliko godina sam se streličarstvom bavio samo rekreativno. Uz mene je počela gađati i moja kći, a zatim i supruga. Ubrzo se oko nas počela okupljati određena ekipa ljudi, zaljubljenika u taj sport, i 2018. godine su me uspjeli nagovoriti da pokrenem inicijativu osnutka kluba«, ističe Franja Polik te dodaje:
»Specifičnost tradicionalnog streličarstva je u tome što nemaš nišane niti druga pomoćna sredstva s kojima bi mogao lakše pogoditi cilj. Ti ciljevi koje mi gađamo nisu veliki. Smisao streličarstva je da usavršiš sebe uz pomoć luka i strijele. Ovaj sport u velikoj mjeri podiže samopouzdanje, opterećuje ruke, ramena, leđa i zahtijeva dobru fizičku spremnost. Staze na turnirima mogu biti dugačke i po nekoliko kilometara što pridonosi i dobroj fizičkoj kondiciji«.
Za tradicionalno streličarstvo u Srbiji ne postoje treneri. Postoje samo treneri koji se bave isključivo olimpijskim streličarstvom. Međutim, streličari iz Srbije pomažu jedni drugima na različite načine.
»Internet je prepun različitih iskustava i načina kako se može doći do rezultata. Međutim, te informacije nisu u potpunosti točne. Mi koristimo prirodna pera, koristimo lukove koji su pravljeni od laminiranog drveta i drvene i karbonske strijele s prirodnim perjem. U ovom sportu moraš se osloniti na osjećaj, na intuiciju, kako bi pogodio što treba. Životinje koje mi gađamo na turnirima su u prirodnoj veličini, izgledaju identično pravim životinjama i postavljaju se na daljinu od 8 do 30 metara. Mete su obilježene krugovima, koje nastojimo pogoditi. To je vrlo zanimljiva i zdrava priča koja povezuje ljude koji vole boraviti u prirodi. S nama su uglavnom naši prijatelji koje poznajemo od ranije: iz Vognja, Leskovca, Sombora, Beograda, Novog Sada, Subotice«, kaže Polik.
Do prošle godine trenirali su vani. Od ove godine dobili su od mjesne zajednice Voganj na korištenje dvoranu doma kulture, što im je u velikoj mjeri olakšalo treninge. Vježbaju tri puta tjedno i nadaju se da će u kolovozu otići na Svjetsko prvenstvo u Sloveniju.
»Iz udruženja trebaju ići četiri člana reprezentativnih streličara: Anita kao trostruki državni rekorder, jedan član koji gađa drvenom strijelom, zatim moja supruga Mirjana koja je jedna od najboljih instinktivnih pucača u ženskoj kategoriji i ja. Mi smo samo dio ekipe koja će putovati u Sloveniju. Njih nekoliko će ići iz Novog Sada i jedan iz Beograda. Osim vježbanja, moramo osigurati i potrebna financijska sredstva, budući da odlazak na Svjetsko prvenstvo nije nimalo jeftin. Samo kotizacija po čovjeku iznosi 250 eura. Međutim, mi trebamo tamo ostati osam dana, platiti smještaj i obroke. Iskreno se nadamo da ćemo uspjeti osigurati sredstva, a siguran sam da dobar rezultat neće izostati«, optimist je naš sugovornik.
Majka i kći rame uz rame
Anita je prošle godine osvojila drugo mjesto na Svjetskom i Europskom prvenstvu i bila je favorit za pobjedu.
»Moja ljubav prema streličarstvu je počela od malih nogu. Gledajući tatu kako gađa, poželjela sam se baviti streličarstvom. U početku sam gađala uz pomoć štapa i kanapa. Kada sam imala sedam godina, na poklon sam dobila pravi luk i bila sam jako sretna. Tada sam se počela i natjecati. Na natjecanjima sam upoznala mnogo dobrih ljudi i sretna sam što sam ih upoznala i podijelila s njima iskustva. Na prošlogodišnjem Svjetskom i Europskom prvenstvu sam bila veoma uspješna. Osvojila sam drugo mjesto. Ta nagrada mi je dala veliki poticaj za dalje, budući da mi je to bio najveći uspjeh i nadam se da ću podjednako biti uspješna i na narednim natjecanjima«, kaže Anita.
Veliku potporu joj pruža majka Mirjana, također uspješna u streličarstvu.
»Dugi niz godina sam trenirala odbojku. Streličarstvo sam počela trenirati s Anitom budući da u njenom okruženju nije bilo djece koja bi se natjecala. Malo-pomalo uvukli su me u taj sport i već tri godine se bavim streličarstvom. Postigla sam prestižne rezultate na natjecanjima. Državna prvakinja sam bila dvije godine. Najveće zadovoljstvo u tom sportu je druženje, upoznavanje drugih ljudi, razmjenjivanje iskustava, priroda i ono što je najvažnije: što smo kao obitelj na okupu. Tako kvalitetno zajedno provodimo vrijeme.«
Na kraju razgovora Polik ponosno kaže da je njegov životni san ostvaren.
»Ponosan sam na sve svoje streličare, na suprugu, kći i prijatelje. Bilo bi jako lijepo kada bismo mogli dobiti veću podršku u ovome što radimo. Pokušavamo pronaći donatore i siguran sam da ćemo otići na Svjetsko prvenstvo gdje ćemo opravdati svoj trud i postići još bolje rezultate nego prošle godine«, kaže Polik.
S. D.
