Danas (kada pišem ovaj tekst) je 15. ožujak, ili »martovske ide« (lat. Idus Martii) sredina ovog proljetnog mjeseca, kako bi rekli stari Rimljani. Ovog dana u Rimu se održavala svetkovina u čast boga rata Marsa i održavana je vojna parada. Ovaj datum je ušao u svjetsku povijest, s dvije krilatice: »čuvaj se martovskih ida!« i ۛ»zar i ti sine Brute?«. Naime, toga dana je od strane zavjereničke skupine ubijen rimski vojskovođa i diktator Julije Cezar, a jedan izvršitelj je bio i njegov usvojeni sin Brut. Od strane proroka je Cezar bio upozoren na opasnost, no nije to uzeo u obzir, a navodno je posljednja Cezarova rečenica bila upućena zavjereniku Brutu. Ožujske ide služe kao izraz kojim se opisuje neka opasnost koja prijeti, a koja se ima dogoditi u točno određenom vremenu. Zašto je Cezar ubijen? Zavjerenici koji su sebe kasnije nazvali »liberatores« (osloboditelji) bili su republikanskog uvjerenja i strahovali su od toga da bi Cezar, koji je u građanskom ratu preuzeo svu vlast u državi, mogao sebe proglasiti kraljem i tako ukinuti Republiku. Rezultat ubojstva bio je novi građanski rat i uspostava Carstva pod Augustom. Za našu državu i susjednu Mađarsku sudbonosni dan nije »idus« nego »kalenda« početak svakog mjeseca; konkretno 3. travnja. Naime, kao po nekom dogovoru, i kod nas i kod njih istovremeno se održavaju izbori, simboli najvšeg nivoa izražavanja narodne volje, odnosno demokracije, iliti »vladavine naroda«, odnosno njihovih predstavnika. Tko posjeduje dvojno srpsko-mađarsko državljanstvo praktično može cijeli dan provesti na glasanju. Možemo li reći da su Cezara ubili ljudi koji su bili pristalice demokracije? Općenito, od kada postoji demokracija?
Demokracija je stečevina gradova
Već u srednjoj školi učili smo o pojmu vladavine naroda-demosa. Demokracija je stvorena u antičkom grčkom gradu i smatra se da je to (zasad) najsavršeniji oblik vladavine. U opticaju su bili još i vladavina jednog čovjeka, tiranina, tiranija i vladavina puka, svetine: ohlokratija. Tko je stvarao gradove, tko su bili prvi poznati gradograditelji? Najstariji poznati ep govori o Gilgamešu, koji je gradio mezopotamski grad Uruk u kojem je vladao (prije cca. 4700 godina). Kad je sagradio zidove, pozvao je vrhunskog boga da izvrši »kontrolu« njegovog rada, je li sve građeno po božjim pravilima. Njemu je bilo lako, jer je bio dvije trećine bog i jedna trećina čovjek. Drugi, vrlo važni dokument je Biblija, u kojem se govori kako je čovjek iznevjerio jedinog Boga kada je jeo jabuku s drveta saznanja i tim činom je stekao moć razaznati što je dobro a što zlo i zato je istjeran iz Raja. Bog se susreo i s Mojsijem i dao mu uputstva što ljudi smiju ili ne smiju činiti, ali nije rekao kako graditi gradove. Međutim, dao je upute što činiti s gradovima (Mojsijeva V. knjiga gl. 20) koji su podijeljeni u tri grupe – dvije koje nije dao »izabranom narodu«, ali je u njihovoj široj interesnoj sferi: »kad god dođeš pod koji grad, da ga biješ prvo ga ponudi mirom« i »Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata, sav narod koji se nađe u njemu neka ti plaća danak i bude ti pokoran. Onaj grad koji ti pruža otpor, zauzmi ga i u njemu pobij sve muškarce, a žene, djeca, svo bogatstvo je tvoj plijen«. Treću grupu čine gradovi »onih naroda koje ti Gospodin Bog daje u nasljedstvo, ne ostavi u životu nijednu dušu živu«. Danas se ovo naziva pogrom, genocid itd., a ono drugo je samo »postupak po Božjoj uputi«. Cinično možemo tvrditi da predsjednik Rusije samo slijedi »Božje upute« o neprijateljskim gradovima.
Tko koga kopira?
Kod Nas i u susjedstvu bjesni jedan »specifični rat« koji se naziva i demokratični izbori između »vlasti« i »oporbe«; čak su i izborni slogani slični: »Mađarska ide naprijed, a ne nazad« i »Idemo naprijed, gradimo ceste, bolnice« i »ujedinjeni, zajedno možemo sve«. Budimpeštu trenutno drži oporba, koja je nesposobna, koruptivna i potkupljiva, a njihov zajednički kandidat za Premijera Vlade je kontroverzan: ratovao bi u Ukrajini, popularnost mu opada, ima podršku samo 32% birača, dok aktualni premijer već 52% (najnovija istraživanja). Kod nas se vodi »bitka za Beograd«, gdje je oporba i najsnažnija a narod prilično nezadovoljan i žele dolazak na vlast onih koji su opljačkali ogromne sume novca (samo zbog mnogih važnijih briga aktualne »napredne vlasti« još nisu stigli pred suce). Vodi se i bitka za parlamentarna mjesta, SNS-u je potrebna stabilna i samostalna većina. Za razliku od susjeda, kod nas, kao gljive poslije kiše, »niču« kandidati za predsjednika Republike. »Neoliberali sa Zapada« i oporba aktualne vođe obje države nazivaju tiraninima, nedemokratima. Nasuprot pristalica za koje su oni najbolji otkad postoji ovaj svijet. Mi, pak, imamo skromni, ali važan Božji dar: umijemo razlikovati dobro i zlo.
