Poznato je kako je Subotica i grad sportova i sportaša. Osim poznatih sudionika Olimpijskih igara, Subotica ima više svojih svjetskih prvaka o kojima se malo zna. Postati svjetski prvak, kao i biti sudionik Olimpijskih igara, nije nimalo laka stvar. Treba proliti mnogo znoja i imati ogromnu upornost da bi se postigli takvi rezultati. Upoznajmo naše sugrađane svjetske sportske prvake.
Đuro Stantić je prvi nosilac titule svjetskog prvaka iz Subotice (Subotica, 19. 8. 1878. – 10. 7. 1918.), koji je tijekom 1900. i 1901. godine na raznim utrkama u Beču, Pragu, Budimpešti i Subotici u svim nastupima u utrkama s različitim duljinama osvojio prvo mjesto. Praška Politika piše da »pred kraj proljeća provodi oštre treninge na lokalnim ravnim terenima. Izjutra od 5 do 9 sati najmanje 30 km prijeđe čas brzim čas umjerenim tempom. Za vrijeme rada na treningu niti pije niti jede nešto«.
U Berlinu je 8. 9. 1901. godine održana utrka na 75 km u kojoj sudjeluje i Đuro Stantić u kojoj je oborio dotadašnji rekord za cijelih 9 minuta i tadašnji tisak piše da je tako postao svjetski prvak. U konkurenciji 10 sudionika pobijedio je s vremenom 8 sati 45 min 24 sec. i 8 desetinki.
Vilim Harangozo – Kiči (Subotica 25. 1. 1925. – Beograd 14. 1. 1975.) započeo je svoju veoma plodnu sportsku karijeru još prije II. svjetskog rata. S četrnaest godina je bio seniorski reprezentativac u stolnom tenisu. Bio je svestran, jer je dobro igrao tenis, odbojku a i nogomet. Malo je poznato da je u poslijeratnom prvenstvu po osnivanju FK Spartaka dao prvi gol za ovaj klub.
U bogatoj karijeri nosio je 127 puta dres s državnim grbom na grudima i osvojio 38 međunarodnih naslova – 13 kao pojedinac, 24 u igri parova i 1 u ekipnom natjecanju. Pobjednik je bio u Francuskoj, SR Njemačkoj, Švicarskoj, Čileu, Belgiji, SSSR-u, kao i u Jugoslaviji. U državnom prvenstvu je osvojio 29 nedostižnih titula od kojih je rekordnih 8 puta pojedinačni prvak. Vlasnik je oko 2.000 sportskih trofeja. Jedan od najvećih je svakako osvojen sa Žarkom Dolinarom u dublu na Svjetskom prvenstvu 1954. godine u Londonu.
Bio je jedan od jedan od najpoznatijih sportaša, sportski ambasador. Posebno priznanje je dobio 1974. godine, kada je bio predsjednik počasnog odbora na Prvenstvu Europe na ESTON 74. u Novom Sadu. Zaslužni je sportaš Jugoslavije.
Za njegove ogromne zasluge za razvoj jugoslavenskog i subotičkog stolnog tenisa 1976. ustanovljen je Memorijalni savezni turnir Vilim Harangozo, koji se održava početkom svake godine na kojem sudjeluju najpoznatija svjetska imena stolnog tenisa.
Karlo Mađar (Subotica 1915. – 1987.) bio je poznati optičar i sportski ribič, tj. natjecatelj u bacanju umjetne mušice. U ovoj rijetko spominjanoj sportskoj disciplini malo ih je postiglo takve rezultate kao Karlo Mađar iz Subotice. Poznate su priče ribiča i anegdote o veličini i težini ulovljene ribe. On je u ovom sportu dostigao vrhunac, i to svjetski, jer je u svojoj karijeri pored toga što je bio osam puta prvak Srbije, tri puta prvak Jugoslavije, najveće dostignuće postigao da je tri puta postao prvak svijeta u ovoj rijetkoj sportskoj disciplini. Bacati udicu u vodu i uloviti ribu po ribičkoj terminologiji je pitanje umijeća. Još je veće umijeće zabaciti udicu sa štapa na udaljeni cilj, u čemu je Karlo Mađar bio veliki majstor i svjetski prvak tri puta.
Sreten Damjanović (Beograd 10. 10. 1946.) hrvač grčko-rimskim stilom blistave karijere odabrao je za svoj životni cilj samo hrvanje. Na sportskoj sceni je više od 40 godina prvo kao hrvač, a do današnjeg dana kao trener. Bio je pravi šampion, jak borac bez mane i straha. U svojoj karijeri bio je 15 puta državni prvak. Tri puta je donosio medalje s Mediteranskih igara, dva prva mjesta (1971. i 1975.) i jedno drugo mjesto (1967.). U isto vrijeme sudjeluje na europskim prvenstvima i osvaja prvo, dva puta drugo mjesto. Sudjelovanje na svjetskim prvenstvima završio je uspješno osvojivši zlatnu kolajnu i prvo mjesto (1971.) i dva puta srebrne (1969. i 1973.). Sretenu Damjanoviću je hrvanje bila i danas je najveća ljubav i opredjeljenje. Kao trener se dokazao odgajajući i trenirajući mlađe naraštaje i odgojio je i osvajača zlatne olimpijske medalje Davora Štefaneka. Pružio je kao trener najviše što može pružiti jedan istinski as. Nosilac je zlatne značke novinske kuće Sport 1971. godine, a i iste godine je i najbolji sportaš Jugoslavije, dva puta je bio proglašen za sportaša Subotice, tri puta sportaš Sombora, nosilac je priznanja Jovan Mikić Spartak.
Ljudevit Vujković Lamić
