»Tavankut – mjesto obnovljenih križeva krajputaša« naziv je izložbe fotografija 21-og križa koje su od četvrtka, 3., do četvrtka, 10. ožujka, bile postavljene u »pendžeru« tavankutske Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame, kao tema 27. od 52 nedilje tradicijske kulture u Tavankutu, programa koji provodi mjesno HKPD Matija Gubec. Suorganizator izložbe je neformalni pokret Bunjevački put križa, a autorica fotografija 20-godišnja Tavankućanka Matea Milojević, koja je uslikala sve postojeće križeve (njih 21) u Donjem i Gornjem Tavankutu, Mirgešu, Čikeriji te pripadajućim atarima, koji predstavljaju važan dio sakralne materijalne baštine Tavankuta i župe Presvetog srca Isusova.
Matei Milojević, koja se odmalena bavi fotografijom, uz svoju iskusnu i za brojne prilike angažiranu mamu Branku, ovo je prva samostalna izložba, iako je kao nekadašnja članica foto sekcije OŠ Matija Gubec izlagala svoje fotografije, ali s ostalim članovima.
»Rado sam pristala na ovaj izazov budući da volim folklor, tradiciju, običaje, a samim tim i križeve. Kod moje majke u Gornjem Tavankutu imamo salaš i tamo se nalazi tzv. Božanov križ. Zapravo, on je na Lebović njivi pa je Lebovićev križ, ali u Tavankutu i okolini ga zovu Božanov. Kad su neki veći sveci ja ga sređujem i okitim i on mi je prirastao srcu«, priča nam Matea, opisujući kako je izgledala »avantura« fotografiranja križeva:  
»Svaki od tih 21-og križa pripada tavankutskoj župi. Prvo smo saznali za 18 križeva, a potom još za tri. Jedan je na Kaponji, na glavnom putu, i još dva prema Maloj Bosni. Jedan je čak bio u dvorištu, ima ih i na njivama i naravno kraj puteva. Flekenštajnov križ se nalazi na samoj granici, a snimljena su i po dva križa na donjotavankutskom, odnosno gornjotavankutskom groblju. S Ivicom Dulićem smo mi to obavili za nekih dva i pol sata. Krenuli smo od tavankutske crkve, pa otišli do Mirgeša, potom Čikerije, Gornjeg Tavankuta, Kaponje i Male Bosne«.
Matea je inače studentica druge godine Više škole na smjeru radiologija u Novom Sadu, ali se fotografiranjem planira nastaviti baviti i dalje kroz hobi, jer od malena fotografira uz mamu i to joj je, kako ističe, postao sastavni dio života.
O križevima krajputašima, jedan od pokretača neformalnog pokreta Bunjevački put križa, Tomislav Žigmanov, koji je objavio i knjigu haiku pjesama na ovu tematiku, navodi:
»Križevi krajputaši, kao materijalni simboli Raspetoga, ostavljeni nekako po strani naših interesa – oronuli od nebriga, gotovo da su zaboravljeni, pokazali su se odličnim primjerom toga. Količina znanja o njima – a više ih je od 200 u Subotici i okolnim atarima – rijetko je prelazila granice obiteljskih usmenih naracija, a vremenom je znao kopniti i sjaj njihova kamena, što je vrhunilo u postupnoj razorenosti, pa čak i namjernom rušenju. Tomu je iznimno pridonio komunizam i njegovo vrijeme. Sve su to bili razlozi da u Bunjevačkom putu križa odluče pristupiti obnovi onih križeva krajputaša – tih nijemih svjedoka našeg trajanja u ovoj ravnici – koji su visoko devastirani ili su bili skroz srušeni«.
Usporedo s razvojem projekta Bunjevački put križa, a u sklopu razvoja seoskog turizma, u HKPD-u Matija Gubec su odlučili napraviti biciklističku rutu koja bi objedinila sve križeve krajputaše.
Predsjednik Društva Ladislav Suknović o tome kaže:
»Ta ruta je dužine oko 38 km. Svi zainteresirani mogu se obratiti našoj udruzi, gdje je za ovu namjenu, tj. za iznajmljivanje, zahvaljujući projektu realiziranom preko Pokrajinskog tajništva za privredu i turizam, osigurano šest bicikala. Nema osiguranog vodiča već od nas dobiju mapu koja ih upućuje kojim putem trebaju ići kako bi vidjeli sve naše križeve krajputaše. Oni su mapirani, a i kompletna ruta je mapirana«.
Budući da se izložba tavankutskih križeva krajputaša mogla pogledati do jučer (četvrtak, 10. ožujka), poštovateljima vjerske tradicije i sakralne materijalne baštine koji ju nisu uspjeli/stigli posjetiti, ne preostaje drugo no iznajmiti tavankutski ili sjesti na svoj bicikl i krenuti bunjevačkim putem križa.
I. P. S.