Antički Grci i Rimljani planirali su svoje nove gradove, Grci prije svega u novim trgovačkim kolonijama, a Rimljani su na osvojenim teritorijima prvo gradili vojne logore-castrume (kasnije su ti castrumi postali osnova za mnoge srednjovjekovne gradove). Urbano planiranje je kompleksnije od iscrtavanja ulica, trgova i blokova za stanovanje. Ono je već sveobuhvatno i funkcionalno planiranje jednog područja koje se odredi kao teritorij jednog grada, koje se »rodilo« koncem XIX. stoljeća u Engleskoj nakon »urbane revolucije«, naglog priljeva stanovnika-radnika u veće gradove. Prostorno planiranje prvi put su izvršili Nizozmci, početkom XX. stoljeća na prostorima otetim od mora-polderima. Ovdje je sve isplanirano: ceste, kanali, gradovi i naselja, pojedinačne zgrade i njihova visina, struktura stanova itd. Srbija je svoj Prostorni plan (PP) za cijeli teritorij počela izrađivati koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Do raspada SFRJ autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo izradili su PP, a »središnja Srbija« svoj nikada nije završila. 
Osnova bilo kojih planova je uz geografske karte i popis stanovništva. On je izvršen 1991. godine, a prvi PP Srbije je usvojen i ozakonjen 1996., njegova važnost je bila do 2010. godine, plan je rađen u »Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije«. Autori ovog plana uočili su da na cijelom prostoru Srbije postoje dijelovi gde je koncentracija stanovništva veća: to je na jugu Niš i njegova šira okolica, oko tri grada Šumadije: Kragujevca, Čačka i Kruševca; Beograda i Novog Sada s tendencijom da se prostorno spoje, a u Vojvodini oko Subotice. Autori su predložili i neku moguću regionalizaciju: »Moguća područja utjecaja makroregionalnih centara« (karta 12) centralna regija je tzv. Dunavsko-savska regija koja obuhvaća cijeli Srijem, Beograd i područje Podunavlja do druge Đerdapske brane. Na bazi popisa stanovništva vršena je i procjena i razmještaj u jednoj pesimističnoj i drugoj optimističnoj varijanti. Posljednji popis bio je izvršen 2011., bez Kosova i Albanaca na jugu zemlje. Rezultati ovog popisa su sljedeći: pesimistična procjena je bila da će Srbija imati 7,48 milijuna stanovnika, ali imala je manje za 300 tisuća. Beograd je trebao imati optimistično 1,35 milijuna, a već je imao 1,65 milijuna, znači više za 300 tisuća, s tendencijom rasta. 

Drugi Prostorni plan do 2020. godine

Drugi plan je radila Agencija za prostorno planiranje. Nositelj plana bio je dr. sc. Borislav Stojkov, ujedno i direktor, naručitelj je bilo Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja. Tada je ministar do 2012. dr. Oliver Dulić, koji u predgovoru piše: »najvažniji zadatak prostornog plana je da ponudi planska rješenja koja nude šansu za uspješan i održiv prostorni razvoj Srbije u narednih 10 godina zaosnovan na principima racionalnosti, socijalne kohezije i ekološke održivosti«. U poglavlju »Koncepcija prostornog razvoja Republike Srbije« piše sljedeće: »Ključni generator razvoja je grad Beograd sa svojim kapacitetima i potencijalima, koji će postati fokusna točka ekonomskog i socijalnog razvoja republike uz nužnu pretpostavku funkcionalnog povezivanja s metropolitenom Novog Sada i općinama u okruženju koje su s njim u intenzivnoj funkcionalnoj vezi«. Plan identificira još dva grada koji su u funkcionalnoj vezi s urbanim sredinama u okruženju. To su Niš i gradovi Prokuplje, Pirot i Leskovac, kao i Kragujevac s Jagodinom, Ćuprijom i Paraćinom. O Subotici nema spomena, mada je i ona funkcionalno vezana sa sjevernom Bačkom i Banatom, istina samo na polju regionalnog deponija otpada. 

Realnost i budućnost 

Predviđeni popis stanovnika i njihov razmještaj nije izvršen prošle godine, ali postoje procjene da Srbija ima nešto manje od 7 milijuna žitelja. Planski spojeno područje između Novoga Sada i Beograda i gradovi i naselja u funkcionalnoj vezi s njima uskoro će imati oko 3,5 milijuna, grubo 50%, znači polovicu stanovnika, s tendencijom rasta zbog urbanih centrifugalnih sila. Posljednji popis (2011.) sadrži i tzv. statističke regije, po kojima je ravnomjerno raspoređeno stanovništvo: Beograda 23,09%; južna i istočna Srbija 21,76% (centar Niš); Šumadija i zapadna Srbija 28,27% (centar Kragujevac); Vojvodina 26,88%. S druge strane, predviđeni proračun grada Beograda je 160,3 milijardi dinara, a naše Pokrajine 80 milijardi dinara, mada »statistički« gledano Vojvodina ima više stanovnika. Ukupni proračun Srbije je 1.516,8 milijardi dinara. Važnost postojećeg PP Republike je istekao, o novom planu zasad nema govora, postoji plan nazvan »Srbija 2025« ili »nacionalni investicijski plan«, ali bez ljudi ni najsjajniji plan ne vrijedi. Istina, diskretno se govori kako trebamo povećavati broj stanovnika. A to ne ide baš tako brzo kao gradnja cesta ili tračnica.