Opsjednute osobe koje su dospjele do fra Roka i koje je on primio na liječenje, po nekoj procjeni na osnovu stručne literature njihovi znakovi opsjednuća bili su više tema psihičke opsjednutosti negoli istinsko demonsko opsjednuće. Ta skepsa se pojavila i među stanovnicima Sombora. Jedan dio stanovnika jako je bio protiv svega onog što se događalo oko fra Roka i oko somborskog franjevačkog samostana. Osobe koje su na to skeptično gledale nisu bile samo ljudi izvana nego je bilo i sumnjivih od početka i u samostanu. Vidimo jednu jaku polarizaciju među redovnicima koja se vremenom dosta jako osjetila i izašla u javnost. Fra Roko je više puta grdio svoju subraću da ne vjeruju u istinitost opsjednuća i da opsjednute osobe smatraju običnim duhovnim bolesnicima. Jedan dio njegove subraće u somborskom samostanu smatrali su da dotične gospođe koje se pojavljuju tražeći pomoć fra Roka imaju đavolsko ponašanje ali nisu opsjednute. Još su tvrdili da te gospođe koriste đavolska sredstva za postizanje svojih ciljeva, ali ipak tragova opsjednuća oni ne vide. Sam fra Roko je tvrdio da sve te osobe koje dolaze kod njega tražiti pomoć ne mogu se svrstati u jednu kategoriju, ne vidi se na svakom istinska opsjednutost. Fra Roko je smatrao da neke osobe nisu opsjednute nego ih demon obilazi tražeći pravi moment. Smatrao je da demoni uznemiruju ljude, zato se ponašaju tako čudno, na osnovu toga je sastavio kategorije. Tvrdio je da svim tim ljudima, neovisno u koju kategoriju spadaju, on zna lijek i da im želi pomoći.
Vidimo da se fra Roko ozbiljno bavio demonologijom. Imao je ozbiljnu literaturu u svezi toga koja je u tom vremenu bila dosta skromna. Pokušavao je stručno, na osnovu primjera koji su bili u Somboru, razraditi i usavršiti demonologiju. Jako su ga zanimali vanjski napadi demona, koji su se događali navečer, i dosta se bavio osobama koje su pomagale demonima. Po njegovom mišljenju neke osobe su imale zadatak bacanja prokletstva, dakle surađivali su s demonima, zlim silama. Nakon takvih izjava mnogi su ga s velikom dozom skepse promatrali, ali vidimo i njegovu veliku i sigurnu podršku. U pozadini svih događanja fra Roko je držao predavanja na temu demonologije. Budući da je bio propovjednik u crkvi, vjernici su u njegovim propovjedima nevezano uz blagdan ili priliku čuli o temi opsjednuća i demonskog djelovanja u svijetu. 
Trebamo znati da su u 18. stoljeću pojedine bolesti, kao što su mentalni poremećaj, melankolija, histerija, psihičke bolest i tome slično smatrane na način da su one nadnaravnog porijekla. Budući da se nisu adekvatno liječile, gradske vlasti su djelovanje fra Roka smatrale veoma korisnim. Njegov utjecaj je bio tako velik da su se svi ti ljudi s raznim problemima smirili i vratili se u svoju životnu ravnotežu ne dirajući i ne ometajući javni red i mir. Naravno da se zbog toga grad nije htio osloboditi fra Roka. 
Zanimljivo je da se u tekstovima, pismima fra Roka demoni pojavljuju kao osobe koje imaju svoj entitet, koje su bile dio svakodnevnog somborskog života. Pojavljuje se jedan demon pod imenom Hassan, koji je živio u vodi i to u Dunavu. Neki demoni su sebe nazivali psima, a njihov vođa je bio Usein. Fra Roko je ipak tvrdio da demoni ne žele otkriti sebe, zbog toga se malo imena moglo saznati. Njihovu istinitost je potvrđivao tajnama koje su mu demoni odavali prilikom egzorcizma. Fra Roko je smatrao da su demoni bili duboko upleteni u društveni život grada. A u njihovu prisutnost nijednog trenutka nije sumnjao. Fra Roko je sprječavanje njegovog djelovanja također smatrao demonskim činom. 
Djelovanje somborskih demona odgovaralo je cilju fra Roka Smendrovića. Argumentiranjem o njihovom postojanju htio je zapravo zacementirati svoj boravak i opstanak u Somboru. Kako je izgledao njegov odlazak iz grada, ne znamo. Ne znamo ni što se dogodilo s demonima nakon njegovog odlaska iz grada. Jesu li su ostali? Ili ih je odnio sa sobom u sebi?
(tekst sastavljen na osnovu knjige Dániela Bártha A zombori ördögűző, Budapest, 2016.)
Kraj