26. veljače 1893. – Subotičke novine donose osvrt na drugi svezak Povijesti Subotice Istvána Iványjija: »Nastoji on pokazati i uzroke zbog kojih se na toliko zaostalo; te o svačemu natuca po štogod, ali najvažniju okolnost kano da izbigava. Zaboravlja, ili neće da prizna, da se u poznatim okolnostima od bunjevaca nemože skoro ništa niti želiti. Učeni sinovi bunjevštine krivo tumačeć domoljublje radi volje kojekakvih pridošlica, odrekli se roda svoga; a narod ih nije slidio na stazi izrodstva«.

27. veljače 1921. – Subotičke novine pišu: »Bila su dva redara u Pučkoj Kasini, da jave da se natpis mora ispisat najpre ćirilicom. Sluga se zamisli pa kaže: neznam oćemo l’ morati, jer ni pod Mađarima nismo morali drugačije ispisati, nego tako kako je«.

28. veljače 1925. – Hrvatske novine pišu da je 23. veljače proslavljeno u Somboru Veliko prelo. Velika dvorana hotela Sloboda bila je dupkom puna. Prelo je otvorio Joso Palić. Nakon njega otpjevao je solo pjesmu Dalmatinski šajkaš mladić iz Gradine Marijan Cigić Parčetić. Zatim su subotički diletanti (Ica Marković, Luka Tumbas, Eržika Piuković, Blaško Kopilović, Antun Kukla i Grgo Ledenski) održali predstavu Začarani ormar. Predsjednik subotičkih diletanata Željko Vidaković pozdravio je somborske Hrvate i zahvalio se na dočeku i nagradi danoj glumcima. Naročito se zahvalio odboru za pripremu (Antunu Bošnjaku i Josi Paliću). Zatim je otpjevao još jednu dalmatinsku narodnu pjesmu drugi solist, također mladić iz Gradine Joso Cigić Parčetić. Nakon toga uslijedila je igranka do zore. Od priređivača proslave se istaknuo učitelj Julije Knežević, koji je uvježbao pjevače.

1. ožujka 1924. – Hrvatske novine pišu da je jedan pravoslavni svećenik tražio od bunjevačkih arendaša s Rate kod Bajmaka osamdeset tisuća forinti u zamjenu za posredovanje kod vlasti oko raćanske zemlje koja je obećana crnogorskim kolonistima (tzv. dobrovoljcima): »Ovih sam dana putovao vlakom i čuo mnogo koješta, vrijedno zabilježiti. Jedan Bunjevac, varoški arendaš s bajmačke rate pričao je ovo! Znate, bojimo se, da će nam oduzeti zemlju, ako i nemamo svoje. Uputili su nas, da odemo srpskom popi, kažu, on će nam pomoći. Danas smo bili kod njega i on veli, sve će biti u redu, zemlju nam neće dati komitama. Traži od nas šestorice osamdesethiljada forinti. Mnogo nam se čini dati toliko novaca, pa sad ne znamo šta ćemo…«

2. ožujka 1938. – Obzor piše: »Mi se čudimo naporima onih pojedinaca, koji hoće stvoriti neko posebno bunjevačko pleme. Medju tima je i urednik ‘Nevena’ g. Joso Šokčić, koji je i sam godinama isticao, da je hrvatski nacionalista i pristaša HSS. On se iz čisto osobnih pobuda najednom pretvorio u ideologa nekog posebnog bunjevačkog plemena, premda i sam dobro zna, da ono, kao jedna etnička jedinica, ne postoji.«

3. ožujka 1923. – Subotičke novine pišu da je 6. veljače Bunjevačko-šokačka stranka održala uspjeli zbor u Baču. Prisutni su bili općinski poglavari i jezgra naroda (Šokaca-Hrvata, Nijemaca i Mađara), te sam kotarski načelnik Vaso Krstić iz Odžaka. Zbor je otvorio Pava Bartolović. Narodni zastupnik mjesni župnik Ivo Evetović održao je vatreni govor i protumačio zahtjeve BŠS-a.

4. ožujka 1922. – Neven piše da je Babijan Malagurski, odvjetnik iz Subotice, obećao nagradu od 1.000 dinara za najbolju đačku pismenu radnju o životu i radu biskupa Ivana Antunovića. Nastavničko vijeće Državne muške gimnazije u Subotici prihvatilo je ovu inicijativu i raspisalo u gornja tri razreda natječaj za ovu nagradu.