Za istraživanje pozadine djelovanja fra Roka bitno je analizirati život grada Sombora, i to život franjevačke zajednice u gradu i djelovanje gradskog vijeća. Analizom djelovanja jednih i drugih iscrtava se atmosfera tadašnjeg grada, duh u kome se našao fra Roko Smendrović. U fokusu je bila izgradnja crkve Presvetog Trojstva. Zajednički problem i franjevačkog samostana i gradskog magistrata je upravo bila gradnja crkve koja se zbog nekih razloga previše razvukla. Gradsko vijeće se bavilo svojim poslovima, te su se malo bavili događanjima u franjevačkom samostanu oko fra Roka. Zapisnici gradskog vijeća čak i ne spominju događaje vezane uz ovoga franjevca. Grad se više bavio financijama i nabavom velike količine cigala koje su bile potrebne za izgradnju grada. Franjevci su naglašavali svoju veliku žrtvu za izgradnju crkve, smatrajući sebe najzaslužnijima, grad je smatrao također da je puno dao, ali ipak vidimo da se i Kaločka nadbiskupija ozbiljno zauzela za izgradnju crkve. Radove je odradio narod, vjernici zajednice kao svoj prilog, dar za crkvenu zajednicu.
Franjevački samostan, čija je gradnja počela ranije nego gradnja crkve, već 1743. godine bio je mjesto važnih događaja za grad. Tu je pročitana povelja slobodnog kraljevskog grada Sombora 1749. godine, u svečanoj blagavaoni samostana. Tu su održavane županijske svečanosti, a tu su boravili i velikodostojnici koji su posjetili grad. Franjevci koji su živjeli u samostanu prilikom obreda postali su poznati narodu. Samostan se nalazi pored nekadašnjeg gradskog centra, pored trga koji je dobio ime kao i crkva Presveto Trojstvo. Tada je taj trg bio središte grada. Dakle, život franjevaca se odvijao u samom središtu grada. Neki redovnici su ostali u dobrom neki u lošijem sjećanju stanovnika. Nedaleko od crkve izgrađena je latinska škola. 
Franjevački samostan je spadao među prosječne samostane provincije sv. Ivana Kapistrana, ali osim dva veća samostana u Bačkoj, ovaj somborski je bio najmanji. Godine 1767. u somborskom samostanu je živjelo 17 redovnika, dok je u franjevačkom samostanu u Baji živjelo 28 redovnika, a u Baču njih 34. Redovnike u samostanu možemo podijeliti u dvije skupine: redovnike svećenike i redovnike braću. U Somboru je 1767. godine bilo 13 svećenika i 4 brata. Svećenike bismo mogli podijeliti po njihovim ulogama, kao što je u tim godinama fra Roko bio ilirski propovjednik. Zanimljivo je da nisu svi franjevci živjeli u samostanu. Neki redovnici koji su imenovani u somborskom samostanu živjeli su i radili u okolnim župama. Tako je jedan franjevac vodio župu u Krnjaji (danas Klajićevo), a drugi je živio i radio u Apatinu kao pomoćnik na župi. Za somborski samostan su bile vezane funkcije, kao što su propovjednici na jezicima naroda i vjeroučitelji i vodstvo samostana, poglavar je bio gvardijan. Franjevci braća su radili kao kuhari, kao kantor, i druge poslove koji su bili bitni za svakidašnji život redovnika. Redovnici su bili porijeklom sa svih strana tadašnje Ugarske. Gvardijan je bio odgovoran za cijelu zajednicu. Prilikom posjeta provincijala franjevačkog reda gvardijan je bio dužan govoriti o svakom redovniku, njegovom moralnom životu i ulozi, pozitivnoj ili negativnoj, u zajednici. Gvardijan je imao pravo kazniti redovnike koji se nisu pridržavali pravila. Kazne od gvardijana je dobio i fra Roko. Bio je pritvoren u samostanu. Franjevački red je prosjački red. U periodu boravka fra Roka u Somboru franjevci su obilazili grad proseći za hranu. Zapisi govore da su obilazili i okolna mjesta. Neka mjesta su bila udaljena sedam sati hoda od Sombora. Prikupljenu hranu su koristili za život, a zauzvrat su obilazili ta mjesta i pomagali župnicima držeći mise, vjeronauk i sve što je trebalo. Fra Roko je obilazeći i proseći po selima stekao mnogo simpatija, koje su mu kasnije dobro došle u podržavanju u njegovim sporovima s Kaločkom nadbiskupijom. Njegovo djelovanje i u okolnim selima je popravljao vjerski život stanovništva, što se nije lako zaboravilo. Njegov marljiv rad je ostao zapamćen. 
(tekst sastavljen na temelju knjige Dániela Bártha A zombori ördögűző, Budapest, 2016.)