19. veljače 1921. – Subotičke novine pišu kako je 30. siječnja u Baču osnovana Šokačka poljodilska kasina. U upravu su izabrani Franjo Šimudvarac ml. (predsjednik), Đuro Kasač (dopredsjednik), Mirko Hornjak (perovođa), Lazar Kajdić (blagajnik) i Ive Ognjanov (knjižničar). Izabran je i upravni odbor od 15 članova. Kasina je priredila i Prvo šokačko prelo 12. veljače, pred poklade, a koje je trajalo sve do svanuća.
19. veljače 1921. – Subotičke novine donose napis o marinskom prelu u Beregu. »Naše ovogodišnje marinsko Prelo uspilo je iznad svakog očekivanja, tako da smo ga morali na poklade opetovati«. Jerko Matin, Jozo Kolar, Tonka Nikolin i Joso Balažev su izveli igrokaz Dva stara smušenjaka. Marin Aljmašac deklamirao je Preradovićevog Putnika, a Stipa Mrvičin Dižite škole od Jovana J. Zmaja. Djevojački zbor pod vodstvom Josipa Marota otpjevao je Bože živi i Zašto Bože. »Imali smo čistog prihoda oko 1.700 kruna, za koje mislimo da naručimo dobrih hrvatskih knjiga za našu knjižnicu«, piše dopisnik.
20. veljače 1926. – Hrvatske novine pišu da je 15. veljače u Katoličkom domu u Subotici održana skupština Zemljoposjedničkog udruženja, na kojoj je bilo preko 500 članova. Izabrana je nova uprava: predsjednik Neko Skenderović, dopredsjednici Jerko Šokčić i Stipan Kolar, tajnik Đula Skenderović, blagajnik Bolto Skenderović. Izabrano je 40 članova za upravni i 5 za nadzorni odbor.
21. veljače 1874. – Subatički glasnik piše da je 15. veljače u Subotici predsjednik pristaša Ferenca Deáka Feliks Parčetić priredio prelo u svom domu na koje su pored muških članova uglednih bunjevačkih familija bile pozvane i žene. »Mi ovom nebi dali nikakvu ozbiljnu važnost, kada nebi znali, da je ovo prvi slučaj u novije vrime, da se od puka ženski sazivlju u jedno gospodsko društvo«, piše list.
22. veljače 1940. – Naše slovo piše da na vanjskom teritoriju Subotice nema ni dobrih cesta, ni dovoljno željezničkih kolodvora. »Država gubi ogromne sume uslijed toga što se zbog loših komunikacija i zbog neodgovarajućih kolodvora sprječava potpun razvoj izvoza stoke i pšenice iz subotičkog atara«.
23. veljače 1940. – Napló piše da je Povijesno društvo Novog Sada na svojoj posljednjoj sjednici izabralo za redovnog člana Petra Pekića (autora Povijesti Hrvata u Vojvodini od najstarijih vremena do 1929.) u znak priznanja za njegov rad.
23. veljače 1940. – Subotičke novine pišu: »Čisto hrvatski kraj Tavankut ima taj peh da su mu gotovo svi učitelji pravoslavci, koji misle da su od strane vlasti poslani u Tavankut da ondje šire pravoslavlje, a ne prosvjetu. Tako je jedan gospodin, čini nam se u Vuković kraju, na dan Save Nemanjića dijelio svojim učenicima koljivo, te je tako od školske proslave napravio pravoslavnu vjersku proslavu«.
23. veljače 2001. – Subotičke novine pišu o promociji knjige Dragulji bunjevačke riznice Stevana Tonkovića Pipuša, čuvenog koreografa Bunjevačkog kola iz 1980-ih i dijela 1990-ih.
24. veljače 1923. – Bačvanin piše da je »katolik bunjevačkog plemena« Aleksandar Mikić (otac olimpijca i borca NOP-a Jovana Mikića) školski nadzornik u Subotici rodom iz Banata odlikovan Ordenom sv. Save petoga stupnja.
25. veljače 1922. – Neven piše da su bunjevački radikali u Subotici Ivan Crnković i Staniša Neorčić održali svoje prelo 19. veljače. »Prisutni su bili osim D-r Andrie Pletikusca (Andrije Pletikosića, gradonačelnika Subotice – primj. V. N.), bać Ivana i Stanka i nekoliko žalosni Bunjevaca, desetak divojaka i dva-tri momka«.
