Subota, 12. veljače. Ugodan i sunčan dan, prije sliči početku proljeća negoli zimi. Rano poslijepodne. Netipično vrijeme za prelo. Ali nema se tu puno birati: ili ga neće biti ili će »prolaz« imati samo oni cijepljeni i testirani ili će ga biti za sve, ali samo do 20 sati. Organizatori Šokačkog prela HKPD Silvije Strahimir Kranjčević odabrali su ovo posljednje: do 20 sati. A to znači da prelo treba ranije i početi. Nije baš svima sjelo to rano poslijepodnevno okupljanje, a i nije se s koronom igrati, pa su odlučili za svaki slučaj ove godine ostati kod kuće. Vide to i organizatori, ali se previše ne sekiraju, jer treba ugostiti one koji su došli. Prvo za glavni astal smjestiti goste sa strane, a bilo ih je iz Veleposlanstva Hrvatske, Ministrastva, Pokrajinske vlade, ZKVH-a, Grada Sombora, Dekanata Sombor… Dužnosnici jesu važni, jer nikada se ne zna kada mogu pomoći, ali važni su i oni domaći, pa se predsjednik Kranjčevića Milorad Miki Stojnić trudi pozdraviti sve, da mu sutra »njegovi« ne prigovore kako samo gleda u VIP goste, a za njih i ne mari. A vuku ga na sve strane; pitaju gdje tko sjedi, kada će početi program, stoji li dobro  nošnja… Uz sve to i novinari bi nešto pitali, a Miki to najmanje voli. Ne voli ni ona službena obraćaja u ulozi predsjednika udruge, pa se i ovoga puta obratio tek s nekoliko riječi, pozdravio goste, neke je i zaboravio i najavio još jedno Šokačko prelo. A čast otvoriti ga imali su članovi Kranjčevića, za ovu prigodu obučeni u svečanu nošnju, a prvo što su zapjevali bilo je naravno Naš je Bereg selo u ravnice, u njem žive Šokci i Šokice…Uz pratnju Tamburaškog sastava Panonika. Iskusni su to glazbenici, s tisućama nastupa iza sebe, ali jednom od njih ipak nije lako. Priznaje to Zlatko Gorjanac i javno, u mikrofon. Kaže, ovdje među svojim Berešcima i poslije toliko nastupa ima malo treme. Vjerujte na riječ nije se to uopće čulo, jer uigrani somborsko-bereški tamburaši svoj posao odradili bez pogreške.
Oni koji su na prelo došli gladni nisu baš bili zadovoljni kuharom, ali samo dok kasni ručak nije stigao na stol. Tada je svima bilo jasno zašto mladi kuhar Neca Krizmanić satima obigrava oko dvije katlanke i dva kotla. U kotlovima se kuhao paprikaš od divljači, a njega treba znati skuhati i treba ga kuhati satima. Kod Nece je sve to prošlo bez pogreške, usprkos tome što se s 19 godina ne može pohvaliti zavidnim kuharskim iskustvom.
Sve se poklopilo da zabava bude dobra. Nekima se posrećilo pa su doma otišli i s nekim darom, jer kakvo bi prelo bilo da nema tombole. 
I bez obzira koliko veselo bilo, u 20 sati se moralo kući. Nastupa tada korona. Jeste poremetila satnicu prela, ali nije spriječila goste iz Vinkovaca i Osijeka da stignu do Berega. Neki od njih i prvi puta.
Kažu, tamburaši najbolje sviraju kada sviraju za svoju dušu, a domaćini se najbolje vesele kad sve prođe i gosti odu. Tako je bilo i u Beregu. Na kraju, kad se dvorana ispraznila, oni koji su danima pripremali organizaciju prela došli su na red da se vesele. A i muzičari nisu žurili kući.
Z. V.