Ponekad se osјećam kao mali majmun, ako se to tako kaže: sve volim probati, obožavam avanture i smeta mi mirovanje. Jedna od velikih želja mi je da se okušam u skijanju, ali nekako splet okolnosti nije htio olakšati mi. U jednom razdoblju života smo išli samo na ljetovanja, pa onda nismo nigdje putovali, pa sam opet između planine i mora, birala plavo i slano. Došle su na red i planine, ali uvijek nekako s proljeća. Dakle, skijanju i meni se baš nije dalo. I sve bi ovo bio samo interesantan uvod koji obećava skijanje, jer pišem sa zavijane Jahorine, ali i s ozbiljnom povredom meniskusa, tako da moja želja za skijanjem i dalje gubi u borbi.
Za svakoga po nešto
Kako sam na odmoru s ljudima koji ili skijaju ili uče skijati i baš nitko nije zainteresiran za šetnje, morala sam naći neku aktivnost za sebe. Sasvim slučajno, prije polaska, drugarica mi je preporučila da se oprobam u krpljanju. Da budem iskrena, za krpljanje nisam čula prije, bar kao takav izraz, ali sam u filmovima videla ta pomagala koja ljudi privežu za obuću i koja im olakšavaju kretanje po neutabanim planinskim stazama. E, pa upravo ta pomagala su krplje, taj ovalni dodatak, izrađen od različitih materijala, koji se fiksira na zimsku obuću. Ono što se krpljama postiže je raspodjela težine čoveka na veću površinu, pa se tako umanjuje pritisak na snijeg, a onaj koji nosi krplje ne propada u duboki snijeg već se održava na površini. Već prvog dana smo, osvajajući najviši vrh Jahorine, bez krpalja, doživjeli upadanje u snijeg do koljena. Uz zabavu i puno smijeha, ovo propadanje veoma iscrpljuje, tako da je otkrivanje krplji došlo u pravom trenutku.
Dvije divne avanture
Na preporuku sam dobila broj jedne cure koja vodi ture krpljanja na Jahorini i stupila s njom u kontakt. Nisam stizala na dnevnu turu koju je imala tog dana, pa sam nagovorila prijatelje da se i oni prijave i da samo za nas organiziramo noćnu turu. Naš vodič Sanja Kavaz, koju toplo preporučujem svima koji budu dolazili na Jahorinu, ponudila nam je opciju da se do vrha popnemo ratrakom, pa da tamo krpljamo turu od dva-tri sata i onda se dolje opet spustimo ratrakom. Odmah smo pristali na sve i zaista je posebna avantura kada vas ratrak penje preko skijaških staza, velikih uspona i zavijanih terena. Na vrhu smo dobili kratko upoznavanje s krpljama, tehnikom hodanja i puni entuzijazma krenuli u mrak. Teško je opisati doživljaj i idilu koja nam se dogodila. Napolju nije bilo baš vedro, ali je snijeg oko nas toliko svijetlio da nismo imali potrebu paliti čeone lampe. Upali smo u divan ritam krpljanja i plesali s vrhovima koje smo osvajali. Bili smo grupa različitih sposobnosti, ali su na kraju svi uspjeli osvojiti sve vrhove, usprkos vjetru koji je u jednom momentu opasno počeo puhati. Uz šetnju smo dobili i informacije gdje se nalazimo i koji su to vrhovi oko nas. Žao mi je što nisam upalila trek da mi tura ostane snimljena, ali će svakako ostati zapamćena kao divna avantura. Ono što sam zapamtila, taxi-ratrakom se popeli s Poljica do Olimpa, kružna tura Golom Jahorinom prema Međuplanini, piće u Olimpu, povratak taxi-ratrakom na Poljice. Prvi put na krpljama, u noćnoj šetnji planinom, i to planinom zavijanom snijegom. Predivno iskustvo.
Naravno da sam i sutradan morala otići na krpljanje provjeriti kako ova avantura izgleda preko dana. O svim fenomenalnim dojmovima pišem u sljedećem broju i nadam se da već sada imate želju stati na krplje i osvojiti vrh.
Gorana Koporan
