Slučaj somborskog egzorciste je stigao na razmatranje pred konzistorij Kaločke nadbiskupije. Na ispitivanju su sudjelovale opsjednute osobe, sam fra Roko i njegove pristaše koji si su mu davali podršku u njegovom djelovanju u Somboru. Najveću ulogu o odlučivanju jesu li ti ljudi stvarno opsjednuti ili su psihički bolesnici imao je glavni liječnik tadašnje Bač-bodroške županije Henrik Kerschner. Po njegovim riječima, Ana Buday jedna od opsjednutih koje je egzorcizirao fra Roko pod konzistorijem u Kaloči nije pokazivala nikakve znakove opsjednuća unatoč tome što je kroz više sati egzorcizam vršen nad njom. Liječnik je odredio za nju da ima bolest epilepsije. Za Stjepana Mandića liječnik je tvrdio da je manijak i da se ne može pronaći nikakav znak opsjednuća nego znakovi bolesti.
Možemo reći da je fra Roko pred kaločkim konzistorijem doživio poraz. Nije znao ništa pokazati ni dokazati što bi kao argument i dokaz služilo za njegovo djelovanje na području masovnog istjerivanja zloduha. Zajedno sa skupinom svojih pristaša vratili su se u Sombor, fra Roko je već u međuvremenu smišljao svoje dalje planove. Dok su boravili u Kaloči, pokušavao je dobiti suglasnost nadbiskupije da u Somboru radi kao vjeroučitelj. Svoju želju da radi kao vjeroučitelj izrazio je direktno nadbiskupu koji se nije htio previše baviti s njim i fino ga je uputio svećenicima koji su bili zaduženi za imenovanja vjeroučitelja. Nakon povratka fra Roka iz Kaloče nije bilo nikakvih negativnih stavova prema njemu u somborskom samostanu. Gvardijan kuće somborskog samostana mu je dozvoljavao da dijeli sakramente i da vrši redovite svoje svećeničke dužnosti. No, u međuvremenu u Kaloči su se stvorila jaka protivna mišljenja o njemu. Budući da je tražio da radi kao vjeroučitelj, savjet Kaločke nadbiskupije je promatrao njegovu želju, pročitali su pismo u kojem traži da radi kao vjeroučitelj, obećava da će marljivo raditi po svojim sposobnostima. Ali savjet koji se bavio ovom temom jednoglasno je odbio njegovu molbu. S negativnim stavom odlučili su da se traži sklanjanje fra Roka iz Kaločke nadbiskupije.
Nakon dvostrukog poraza fra Roko je krenuo u akciju prikupljanja svojih pristaša, od kojih je zahtijevao da u pismenom obliku izraze svoju potporu. Da napišu sve pozitivno što znaju u svezi istjerivanja koja je on vršio, ali ne samo to nego i o njegovom pastoralnom marljivom djelovanju u gradu. Njegove pristaše su svoja pisma poslali na adresu Kaločke nadbiskupije, gdje se stvorila velika količina tekstova, priča i dogodovština vezanih uz njega, koja su u superlativu prikazivala njegovu osobu.
Na osnovu pisama koja su poslana iz Sombora u Kaloču možemo vidjeti da je veliki dio grada stao u fra Rokovu odbranu. Nastala situacija nije više bila problem crkvene zajednice ili franjevačkog samostana nego i cijelog grada i nadbiskupije, uključujući svjetovne činovnike grada. Muževi opsjednutih žena počeli su se obraćati gradskom glavnom sudiji Josipu Markoviću da svojim ugledom i pozicijom potpomogne dalje djelovanje fra Roka u gradu. Naveli su da je učinio velika djela i smirio godinama uzrujane duše njihovih žena.
Slijedi masovna podrška. Gradski činovnik Ignacije Parčetić je odredio da dva čovjeka pronađu u gradu sve ljude kojima je fra Roko napravio neko dobro djelo. Posao je detaljno i precizno odrađen, s imenima i pozitivnim ishodima molitve fra Roka, sve je zapisano. Jako zanimljiv dokument tog vremena, pa čak i povijesno gledano. U tekstu vidimo da su ljudi samo pozitivno govorili. Ne temelju njihovih izjava gradski činovnik piše pismo potpore fra Roka Kaločkoj nadbiskupiji. Sljedeći gradski činovnik koji je dao podršku bio je Stjepan Csoka, koji se pozivao na njegov odan i marljiv rad za vjernike Sombora. Među ostalim, u Kaloču je poslano i jedno pismo u ime svih stanovnika grada. 
Među pismima se nalazi jedno u kojem sam fra Roko upućuje crkvene vlasti u Kaloči kako da shvate sve to što se o njemu pozitivno piše. Posljednje pismo podrške je poslano 21. lipnja 1769. godine. Potpisnici su ugledni građani grada i činovnici županije.
(tekst sastavljen na osnovu knjigea Dániela Bártha A zombori ördögűző, Budapest, 2016.)