Blagdan Gospe Lurdske ustanovljen je nakon marijanskih ukazanja koja je doživjela Bernardica Soibirous 1858. godine u blizini francuskog mjesta Lourdes. Vidjelicu s. Bernardicu je 1933. godine papa Pio XI. proglasio sveticom. 
Bernardica Soubirous rođena je 7. siječnja 1844. godine u malom francuskom gradu Lourdesu, kao najstarije dijete siromašnih roditelja, oca mlinara i majke pralje. Bila je neuka i boležljiva, ali vrlo jednostavna i ponizna. 
Kako stoji u brojnim spisima i njenim svjedočanstvima, 11. veljače 1858. godine kada je Bernardica s drugom djecom išla sakupljati drva za ogrjev u blizini rijeke Gave, ukazala joj se Djevica Marija. »Kada začuh šum okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Nato podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine, opasanu plavim pojasom, a na svakoj nozi je imala žutu ružu, iste boje kao i njena krunica«, piše u svjedočanstvima. Tako je za vrijeme trećeg ukazanja 18. veljače Gospa prvi puta progovorila, te joj rekla da dolazi do špilje sljedećih petnaest dana. Kod devetoga ukazanja  25. veljače Gospa je Bernardici naredila da otkopa malo zemlje u špilji gdje se pojavio izvor, a nekoliko čudesnih ozdravljenja dogodilo se već tijekom ukazanja. Kada je Bernardica za vrijeme šesnaestoga ukazanja 25. ožujka upitala Gospu »Tko je ona?«, dobila je odgovor »Ja sam  Bezgrješno začeće«. Gospa joj je za vrijeme ukazivanja odala tri tajne. Prije posljednjeg, osamnaestog ukazanja 16. srpnja  1858. godine, špilju je zaštitila lokalna vlada, a Bernardica je klečala izvan ograde pokraj rijeke i tada je vidjela Gospu koju je opisala kao ljepšu nego ikada prije. 
Spisi govore o tome kako je Gospin odgovor na pitanje »Tko je ona?« bio presudan podatak za priznavanje autentičnosti Bernardičinog viđenja. Naime, samo četiri godine ranije, 1854. godine, papa   Pio IX. bulom Ineffabilis Deus proglasio je dogmu o Marijinom bezgrješnom začeću. U ono vrijeme su samo rijetki znali da se u Rimu raspravlja o pitanju Marijinog bezgrješnog začeća. Svim crkvenim istražiteljima bilo je sasvim jasno da neuka i nepismena mlinarova kći nije mogla izmisliti niti razumjeti važnost imena koje joj je Gospa rekla u viđenju.
U siječnju 1862. godine mjesni biskup Tarbesa Bertrand-Sévère Laurence podržao je štovanje Blažene Djevice Marije u Lourdesu, a papa Pio IX. 3. srpnja 1876. službeno je dodijelio kanonsku krunidbu slici. Slike i kipovi Gospe Lurdske su reproducirani u velikom broju u svetištima i domovima. Otada se razvila velika pobožnost, a na mjestu ukazanja sagrađena je velika crkva koja je postala mjesto hodočašća.
Deset godina nakon ukazanja Bernardica je ušla u samostan sestara Božje ljubavi u Neversu i na takav način posvetila svoj život Bogu. Umrla je 16. travnja 1879. godine, a kao potvrda njezine svetosti ističe se činjenica da joj se tijelo do današnjeg dana nije raspalo. Čuva se u staklenomu lijesu u samostanu u Neversu. 
Pozivi Blažene Djevice Marije da se moli i vrši pokora za obraćenje grješnika, da se sagradi crkva i da ljudi dolaze piti iz izvora koji je otkrila Bernardici, provedeni su u djelo, a Lourdes je postao jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta na svijetu. Ondje posebno hodočaste bolesnici, a kako su brojna svjedočanstva o njihovim ozdravljenjima, na ovaj dan obilježava se i Svjetski dan bolesnika, kojega je utemeljio papa Ivan Pavao II. 1992. godine. 
Priredila: Ž. V.