5. veljače 1937. – Subotičke novine pišu da će u Sonti biti održana svadba »uglednog mladog para, koji su inače veliki Hrvati i članovi svih mjesnih hrvatskih i katoličkih društava«. Narodni zastupnik s liste Vladka Mačeka (Hrvatska seljačka stranka) i prvak bunjevačkih Hrvata Josip Vuković Đido iz Subotice obećao je da će doći na svadbu.
6. veljače 1938. – Naše slovo piše o »zaslugama« radikalskog prvaka Marka Jurića na polju prosvjećivanja Bunjevaca: »Zasluge gazda Marka na prosvjetnom polju su mršave. Matica je za njegovo vrijeme umjesto prosvjete bila središte jedne političke grupacije u čije ime se vodila najgora komunalna financijska politika. I u samoj Matici se loše upravljalo, jer se na kraju zadužila te je prodan njezin dom. Zajedno s domom u Matici je za vrijeme gazda Markovog predsjednikovanja utrošeno oko 900.000 dinara javnog novca. Budući da je Matica zapela u dugovima, njen dom je kupio Nj. Pr. biskup Lajčo Budanović i pretvorio ga u crkvu, a Matici je iz milosti ostavio jednu sobu i to samo na nekoliko godina. Tako je Bunjevačka prosvjetna matica prešla u ruke Bunjevaca, koji su hrvatski orijentirani i predsjednik je postao g. dr. Babijan Malagurski. Dakle, g. Jurić je izgubio Maticu i nikada više je neće imati.«
7. veljače 1929. – Neven piše da je 5. veljače umro u Subotici papinski prelat msgr. Ilija Kujundžić u 79. godini života nakon 47 godina neumornog rada, kako u službi Gospodnjoj tako i nacionalnog prosvjećivanja bunjevačko-šokačkih Hrvata.
8. veljače 1940. – Hrvatski dnevnik piše da 7. veljače navečer u Beograd dolaze pripadnici organizacija Hrvatske seljačke seljačke i Samostalne demokratske stranke iz Vojvodine da se posavjetuju s ministrom Barišom Smoljanom oko priprema za eventualne parlamentarne izbore. Mađare predstavlja Ivan Nagy, Nijemce Adam Schlachter, bunjevačko-šokačke Hrvate Grga Vuković i Jerko Zlatarić, a banatske Hrvate Nikola Štjeri iz Petrovgrada (Zrenjanina). Srbe predstavljaju članovi SDS-a Duda Bošković i Žarko Jakšić.
9. veljače 1927. – Dom donosi tekst optužbe zastupničkog kluba Hrvatske seljačke stranke protiv ministra unutarnjih djela. Zastupnici dovode ministra u vezu s nasiljima, koje su agitatori Narodne radikalne stranke za vrijeme predizborne kampanje počinili nad vojvođanskim pučanstvom. Tu između ostaloga piše: »Tako se primjerice dogodilo, da je obćinski bilježnik u Bačkomu Monoštoru Nikola Petrović pozvao k sebi Marka Šimunovića iz Bačkoga Monoštora zato, što je javno kliknuo: ‘Živio Stjepan Radić!’ radi toga najprije ga izčuškao, a zatim tukao batinom, dok se nije slomila, a najposlije ga tukao gumom, dok se nije srušio u grabu kraj ceste. Kad mu je radi toga nečovještva prigovorio seljak Stipan Periškić-Živkov isto iz Bačkoga Monoštra, koji je onuda slučajno prolazio i njega je bilježnik izčuškao«.
10. veljače 1898. – Novosadski Branik piše: »Narodna svijest među našom braćom Bunjevcima sve se više budi na veliki jed Mađara i bunjevačkih renegata. Subotički Bunjevci traže da se u osnovnim školama njihovoj djeci predaje na bunjevačkom, a ne na mađarskom jeziku.«
