29. siječnja 1931. – Neven objavljuje životopis Ante Miroljuba Evetovića u okviru priprema za proslavu 10. godišnjice njegove smrti (otkriće njegovog spomenika), koja je određena za 21. veljače: »On je napisao velik broj pjesama, a po sadržini jedna ljepša od druge. Sve su te pjesme za nas blago za koje smo do sada vrlo malo znali, jer nismo mogli do njih doći, pošto je isti Miroljub bio dosta povučen u životu, te je samo izdao zbirku svojih pjesama Sretni i nujni časi. Tih pjesama se u našim redovima nalazi vrlo malo. Bio je suradnikom subotičkog Nevena, Kola Matice Hrvatskih Književnika i Umjetnika u Osijeku, koji su mu prošle godine otkrili spomen-ploču u Osijeku. Tom Miroljubu žele podignuti spomenik subotička kulturna, prosvjetna i humana društva pod pokroviteljstvom presvijetlog gospodina biskupa L. Budanovića«.
30. siječnja 1941. – Dan piše da je u Tavankutu podzemna voda srušila 60 kuća. Banska uprava u Novom Sadu imenovala je specijalno povjerenstvo za procjenu štete. Banska udruga također planira osnovati u Tavankutu vodnu zadrugu radi odvodnje vode i sprječavanja budućih poplava.
31. siječnja 1929. – Neven piše da su rješenjem ministra unutrašnjih djela Pere Živkovića iz gradske službe u Subotici otpušteni Andrija Mazić i Lazo Ifković Ivandekić. Njihov otpust izazvao je u Subotici veliko iznenađenje i uzrujanost.
1. veljače 1892. – Neven piše da je 7. siječnja sahranjen u Baji kaćmarski vlastelin Ivan Latinović i dodaje: »Bilo mu 73 godine. To je bio najbogatiji Bunjevac iz starije dobe. Blago njegove cine na više milijunah. On je i kao dite i kao mladić gledo i znao kako su stariji Latinovići ko pravi priprosti Bunjevci se nosili i sa ljudma obćili. Za njegova ditinstva nije bio kaćmarac-bunjevac podregjenik, već samostalan gazda, domaćin, pastir il lemeš. Iz ove blažene dobe. – premda se nije više ni on smio Bunjevcem držati, a da ga današnje slobodoumlje panslavom il izdajicom neokrsti, – sačuvo je ništo malo boljega čuvstva i za nas. Bunjevačko pravo, bar u crkvi štitio je očito. Prvenstvo bunjevačko nije dao podrediti, zabašuriti ni za čiju volju«.
2. veljače 1928. – Neven piše da su na popravnom ispitu na Učiteljskoj školi u Subotici (tzv. Preparandija) oborene sve Bunjevke, »jer ne znadu ništa, tako se izgovaraju profesori.« Člankopisac se pita: »Kako su onda mogle svršiti IV. r. bez da su oborene? Biva da su i g. profesori krivi. Odkako je preparandije nije ni jedna godina otpočeta sa dovoljnim brojem profesora, niti sa potrebnim knjigama. A to se ne uzima u obzir.«
3. veljače 1923. – Subotičke novine pišu da su se 2. veljače odbornici i povjerenici Bunjevačko-šokačke stranke sastali radi izbora zastupničkih kandidata za subotički izborni kotar (srez). Za nositelja liste jednodušno je izabran Blaško Rajić, a za kandidata za subotički izborni kotar Vranje Sudarević.
4. veljače 1922. – Neven javlja da je Bunjevačko-šokačka stranka održala 29. siječnja u Somboru u velikoj dvorani gostione Sloboda lijepo posjećeni zbor. Na zbor su došli Hrvati (Bunjevci i Šokci) iz Sombora i okolišnih sela, a prvi puta i predstavnici bačkih Nijemaca i Mađara. Govorili su narodni zastupnik i član BŠS-a Ivan Evetović, bivši ministar i vođa jugoslavenskog zastupničkog kluba Antun Korošec (na hrvatskom i njemačkom), odvjetnik iz Subotice Mirko Ivandekić i Blaško Rajić (na hrvatskom i mađarskom).
