Kao ni ranije, ni 1769. godine se ne zna kako je do Kaločke nadbiskupije stigao predmet fra Roka. Poslije kratke pauze, u svibnju 1769. godine egzorcizmi se vraćaju. Na osnovu arhivskih podataka teško se može odrediti tko su zapravo ti koji su fra Roka prijavljivali, odavali. Može biti da prijave nisu bile u pisanom obliku nego usmene.
Pojavljuju se dvoje opsjednutih ljudi koji su zapravo sve vrijeme bili pod nadzorom fra Roka. Njih je počeo egzorcirati u tajnosti. Smatrao je to kao privatnu stvar, nije javljao niti slao ikakve podatke Kaločkoj nadbiskupiji koja mu je ranije dala do znanja da sve mora redovno prijaviti i nakon njihove odluke krenuti s egzorcizmom. Fra Roko je osjetio da će opet biti prijavljen i da će mu se oduzeti pravo na egzorcizam. No, on unatoč svemu nije odustao. Radi se o dvoje ljudi po imenu Stjepan Mandić i Ana Balatinac (Buday). U pismu kojeg je fra Roko 14. svibnja 1769. godine poslao Kaločkoj nadbiskupiji, pismo koje su potvrdili njegova subraća iz franjevačkog samostana, govori se o jasnim znakovima opsjednuća spomenutih ljudi. Pismo ima pet točaka koje opravdavaju fra Rokovo djelovanje u slučaju tih ljudi. Prvo, potpisnici priznaju da su upoznati sa svim naređenjima koje je dobio fra Roko od Kaločke nadbiskupije, potvrđuju da je fra Roko radio po njima i bilo kad je odstupio od njih to je radio uz dozvolu provinciala franjevačkog reda. Drugo, potvrđuju da žena Matije Buday već 26 godina pati od neke čudesne bolesti, da je nad njom molio neki svećenik. Spomenuta žena je obilazila birtije, išla nepoznatim putovima kao izgubljena, i pronašli su je potpuno fizički propalu. Često se događalo da je kidala svoju haljinu i kosu. Na tijelu joj su se pojavljivale crveni goreći žuljevi. Prilikom probnog ezgorcizma fra Roka, dogodile su se sljedeće stvari: govorila je latinski, reagirala je na zapovjedi koje je davao na latinskom jeziku, više puta je govorila gramatički točan latinski jezik, oči su joj se vrtjele neprirodno, takve je fizičke pokrete imala, koje nikakva bolest ne može izazvati jedino opsjednutost, padala je u ekstazu za vrijeme molitve, škripala je zubima na zastrašujući način, pravila je prepreke da ne dođe do pričešćivanja, za vrijeme molitvi koje su trajale pet ili šest sati po rimskom obredniku, usta su joj ostala širom otvorena da joj je lice pocrnilo, lice joj je mijenjalo boju iz jedne u drugu i to vrlo brzo. Znala je tajne pojedinih ljudi. Fra Roko je naredio da se demon povuče u nokat velikog prsta lijeve noge. To je dovelo do smirenja opsjednute izmučene žene. Budući da je u međuvremenu fra Roku zabranjeno moliti se nad njom, ona se vratila u staro stanje, lutala je oko grada kao neka beskućnica. Sve što radi dosta je problematično i za stanovnike grada. 
Pod trećom točkom pisma navodi se čovjek po imenu Stjepan Mandić koji potječe iz Slavonije. Njega su na osnovu konkretnih znakova proglasili opsjednutim. Na osnovu pisma vidimo da je Stjepan Mandić već dvije godine prisutan u crkvi Presvetog Trojstva, u miru i tišini se moli, posti i vrši velika djela pokore, a u međuvremenu se bori s jednim žestokim demonom. Mnogi misle da nije normalan. Fra Roko ga nije uzeo do sad pod svoju brigu zbog pojedinih ljudi iz crkve koji su bili njegovi protivnici i zbog onih koji su smatrali da je on veliki problem za somborsku katoličku zajednicu. Iz milosti Božje demon se na kraju objavio, pokazao sebe, to je dalo utjehu ispaćenom čovjeku. Demon je govorio o tajnama pojedinih ljudi. 
Pod četvrtom točkom pismo govori jednoj drugoj ženi, supruga Antuna Matića koja je već ranije egzorcizirana. Nju također smatraju opsjednutom po najtežim i najžešćim znakovima opsjednuća. Što se tiče nje, fra Roko je bio uspješan. Prije toga šest godina nije se pričestila, urlikala je u crkvi i zbog toga su je stalno tjerali iz crkve i sve to je bilo dosta skandalozno. Ali nakon uspješnog djelovanja fra Roka, u miru i redovno odlazi u crkvu, vrši pokoru, pričešćuje se a kod kuće nema više nikakvih tegoba koje je ranije imala. 
I kao poslijednje, potvrđuju da fra Roko savjesno i vrlo oprezno obavlja egzorcizme da ne bi slučajno dovelo do novih skandala. Pazi na red i ugled Crkve u gradu. 
(tekst sastavljen na osnovu knjige Dániela Bártha A zombori ördögűző, Budapest, 2016.)