U dijelovima ulica u Gatu i Keru još postoje ulične staze napravljene od poslaganih opeka u zemlji ili pijesku, što je bio način popločavanja pješačkih staza prije, sada najbrojnijih, betoniranih trotoara. Zato pogled na staze od opeka starije generacije podsjeća na djetinjstvo, a to su, kao što je opće poznato, mile uspomene... Opeke na uličnim stazama do danas su zadržane u spomenutim dijelovima Subotice, gdje se pridaje odgovarajući značaj tradicionalnim vrijednostima i načinu života u ravničarskom gradu, što podrazumijeva stanovanje u prizemnoj kući od zemlje ili opeke, dvorište za vrt i pomoćne prostorije, dobre odnose sa susjedima i brižno održavanje dijela ulice ispred vlastite, pa i susjednih kuća. Nekadašnje pješačke staze mogu se ponegdje vidjeti i u drugim kvartovima, istina, uopće ih je vrlo malo... 
Staze od opeka dugo traju, a opeke su proizvedene u formatu koji je i danas standardan. Ovaj format opeke u Subotici se koristi od 1931. godine, kada je izdana zabrana proizvodnje i prodaje dotadašnjeg velikog formata (zabrana se nije potpuno poštovala, kažu stari spisi).   
Današnjem stanovniku subotičkog atara teško je predočiti izgled putova i ulica u daljoj prošlosti, dok su najveći broj prometnih vozila činila kola s upregnutim konjima. Izuzimajući glavne putne pravce, atarski putovi, kao i ulice u predgrađima, bili su u prašini ili blatu. Postojalo je uputstvo koje je još 1820. godine izdao kraljevski komesar János Skultéti, po kome je svaki vlasnik kuće u centru i duž glavnih ulica koje vode u grad imao obvezu popločati stazu opekom, kako bi se omogućilo kretanje ulicama i u kišnim danima (Neda Džamić, Gordana Prčić Vujnović: Ulica braće Radić, 2017. godina). To se odnosilo na glavne pravce kretanja. Uz Petrovaradinski put, današnju Ulicu braće Radića, na primjer, tek poslije 1847. godine umjesto jelovih dasaka postavljeni su trotoari od opeke, a kolovoz je popločan 1880. godine.
Na gornjoj fotografiji Gat i Ker na karti grada 1911. godine.