22. siječnja 1937. – Subotičke novine donose odgovor odvjetnika Stjepana Doljanina, rodom iz Kukujevaca, Josi Šokčiću, koji je u svom Nevenu objavio čitav niz članaka uperenih protiv hrvatskih odvjetnika u Subotici. Ondje između ostalog piše: »Ujedno Vam kao Šokac (Sremski) poručujem, da je bolje ako Šokce ne spominjete, jer to zlo nijesu ničim od Vas zaslužili – tim više, što Vi niste Šokac i nije potrebno da im čitate nacionalnu bukvicu... Za Šokce mogu Vam reći pošto sam i sam to, da nikad nijesu bili poseban narod već uvijek Hrvati, a ime Šokac je bilo lokalnog značaja u obzir vrijeme i mjesto odakle su došli u Srem i Bačku... Do sada niti jedan Srbin nije pokušao dokazivati da Šokci nisu Hrvati – te nema smisla, gospodine Šokčiću, da se laćate jalovog posla.«
23. siječnja 1920. – Neven piše da se Ljudevit Budanović vratio u Suboticu iz Budimpešte, gdje je kao novoizabrani župnik sv. Terezije Avilske položio crkvenu zakletvu pred kalačkim nadbiskupom Julijem Zichyijem.
24. siječnja 1938. – Obzor donosi prikaz članka Dragiše Lapčevića o Hrvatima u Srbiji, koji je objavljen u Čačanskom glasu od 10. prosinca 1933. Ondje piše: »U srednjem vijeku bile su vrlo česte migracije Hrvata u Srbiju i Macedoniju, tako da su čitava sela zaseljavali. Lapčević veli, da su sela Orvanica u srezu Žugligovskom (skopski kotar), selo Rvati u srezu posavskom (kotar valjevski) nastala doseljenjem Hrvata za doba srpskih ustanaka, a selo Rvati u srezu studeničkom i Rvatska u srezu deževskom (Raška), postala su doseljenjem Hrvata u doba velikih rudarskih radnja za vladanja Njemanjića, jer su Hrvati pored Sasa bili odlični rudari... Lapčević na osnovu topografskih naziva i na osnovu historijskih činjenica smatra, da Hrvati već odavna naseljavaju podunavsku oblast, te je za njega posve prirodna stvar, da su Bunjevci Hrvati. Takodjer smatra razumljivim i objašnjivim, da su katolici u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji autohtoni elemenat, i da su po nacionalnom osjećaju Hrvati.«
25. siječnja 1939. – Obzor piše da je Pučka kasina u Subotici održala svoju redovnu godišnju skupštinu. Nakon izvješća tajnika Ljudevita Pandžića i blagajnika Franje Kujundžića, uslijedio je izbor nove uprave. Za predsjednika je opet izabran Antun Skenderović, a za tajnika Ljudevit Dulić. Izabrano je još 35 članova upravnog i pet članova nadzornog odbora.
26. siječnja 1927. – Dom piše da je subotički gradonačelnik Dragoslav Đorđević 16. siječnja javno u Subotici proglasio da u Vojvodini nema Hrvata i da se Hrvatska seljačka stranka ne smije ni pojaviti u Vojvodini. Dodaje da je Đorđević intimni prijatelj ministra unutarnjih poslova Božidara Maksimovića, »te se s punim pravom držalo, da je izrekao njegovo mišljenje«.
27. siječnja 1925. – Nova severna pošta piše da je Apelacijski sud u Novom Sadu 26. siječnja pustio na slobodu Ivana Tolja, Tomu Matkovića i Grgu Dedina, prvake Hrvatske republikanske seljačke stranke, koje su vlasti zatvorile početkom mjeseca pod lažnom optužbom da su falsificirali potpise za kandidatske liste. Međutim, određen im je policijski nadzor.
28. siječnja 1922. – Neven donosi upit narodnog zastupnika Blaška Rajića za ministra prosvjete. Rajić prosvjeduje protiv smjenjivanja profesora fizike Ivana Vojnića Tunića s položaja ravnatelja Državne muške gimnazije u Subotici: »Njega ste g. ministre, i ako je bio ukazno imenovan, bez ikoga uzroka smenili s te dužnosti i imenovali ste na njegovo mjesto g. Borovnjaka, za čije osposobljene ne znamo, pošto do sada nije predavao ni jedan čas.«
