Generalna proba za igrokaz koji nosi naziv »djelimični izbori«, nazvan »referendum«, prošao je uglavnom bez većih problema, ali neki akteri valjda nisu dobro naučili svoje uloge, pa su u nedjelju, 24. siječnja, ponovo morali odigrati svoje uloge na devet pozornica širom zemlje. Moram priznati ova vijest mi je bila čudna. Zašto ima da se negdje ponovi referendum ako nema cenzusa? Za uspjeh referenduma je jedini uvjet da većina glasača zaokruži odgovor »da«! Jer ovo nisu bili parlamentarni izbori, gdje se na nekim biračkim mjestima glasanje ponavlja zbog potvrđenih neregularnosti. Sve ovo je još čudnije kada pročitamo priopćenje Republičke izborne komisije (RIK) koja glasi: »Na devet izbornih mjesta poništeno je glasanje na osnovu prijedloga podkomisija koje su konstatirale da rezultati ne mogu biti utvrđeni«! Po mom mišljenju ako se rezultat ne može utvrditi, jednostavno se sve može odbaciti, izuzeti od ukupnog rezultata, naravno ako ti rezultati nisu te veličine da mogu utjecati na ishod cijelog referenduma, npr. više stotina tisuća glasova. Još je čudnije, kada je RIK priopćio da će biti tiskano 7.750 glasačkih listića za 7.711 glasača. Naime, od ukupno upisanog broja glasača 6.510.233 glasalo je 1.960.010 građana, odnosno 30,65%. Velika većina je zaokružila »da«, zato oko osam tisuća glasova tamo ili ovamo ne igra nikakvu ulogu. Bio sam svojedobno član u nekoliko izbornih povjerenstava za razne nivoe izbora, ali ne razumijem što znači rečenica »ne može se utvrditi rezultat«! Proces je vrlo jednostavan: određuje se koji su listići važeći i koji nisu; nevažeći se ne ubrajaju u rezultat, samo u broj izišlih glasača. U ovom slučaju, da su svi listići bili nevažeći i onda se može utvrditi rezultat, budući da se ne računaju. No, ovaj referendum je osim navedenog, imao i svoj »specijalni kuriozitet«: glasačima srpske nacionalnosti koji žive u »južnoj pokrajini« bilo je zabranjeno glasati na posebnim biračkim mjestima gdje žive. Nisam čuo, npr., jesu li mogli glasati recimo u sjedištu KFOR-a, koja je službena međunarodna institucija koju i Srbija priznaje. Jedna novinarka je prilikom razgovora s Dvostrukim Predsjednikom u najnovijem željezničkom vagonu postavila i pitanje kako će se organizirati parlamentarni izbori na Kosovu u svjetlu događaja prilikom referenduma. Dvostruki je zagonetnim osmjehom odgovorio: »to ćemo još da vidimo«.

Koji su izbori važni?

Zasad govorimo o tri izbora: za predsjednika Republike, za zastupnike Narodne skupštine i za Skupštinu grada Beograda. Izbori za zastupnike Skupštine APV (za sada) neće biti održani, kao ni izbori za lokalne, općinske skupštine. Uskoro ćemo i ovo zasigurno znati. Gledao sam jednog od vođa sadašnje oporbe (naravno, na oporbenom TV kanalu); bivšeg »premijera Vojvođanske vlade« (2004. – 2016.) koji je izjavio da sadašnji predsjednik Srbije nema ozbiljnog protukandidata i da će biti sigurno izabran (isto sam i ja tvrdio u prošloj mojoj kolumni), a rekao je i da je SNS sigurni pobjednik na izboru za predstavnike naroda u Narodnoj skupštini. Je li ili nije govorio o Beogradu – ne znam, telefonski poziv mi je skrenuo pažnju. Po mom mišljenju (i ne samo mom) ozbiljna »bitka« vodit će se za Beograd. Iz popisa pučanstva saznali smo da se broj stanovnika Zagreba smanjio, nasuprot Beogradu čiji broj stanovnika stalno raste. Procjena za 2011. godinu bila je 1.357.600, a te godine je na popisu imao 1.659.440 stanovnika. Razlika je 301.840, što je malo manje nego što je tada drugi grad Novi Sad iamo stanovnika (341.625). Danas se broj žitelja Beograda približava brojci od dva milijuna, zahvaljujući velikim investicijama, npr. u stanove »Beograd na vodi«, za pripadnike oružanih snaga, policije itd. Problema ima mnogo: od prometa, gradskog prijevoza, kanalizacije, zdrave pijaće vode, čišćenja otpadnih voda, zagađenosti zraka itd. Džabe »ružičaste priče« na ružičastom TV-u (do)gradonačelnika i »uličnih TV anketa slučajnih prolaznika«. Siguran sam da ima mnogo nezadovoljnih stanovnika, a to dobro znaju i oporbeni političari, naravno kao i oni koji trenutno rukovode gradom. Kandidat vladajuće partije za gradonačelnika (koji još nije objelodanjen) morat će voditi žestoku i neizvjesnu izbornu kampanju. Jedna od neizvjesnosti je tko će biti nositelj izborne liste gradske i republičke?

Još jedna zanimljivost

Na svim dosadašnjim izborima jedna od najosporavanih tvrdnji bila je broj birača s pravom glasa. Naime, procijenjeno je da Srbija u 2020-oj ima 6.899.126 stanovnika, a pravo glasa po RIK-u ima nešto više od 6,5 milijuna, razlika je oko 389 tisuća. Apsolutno sam siguran da u zemlji živi daleko više osoba starih do 18 godina, koji nemaju pravo glasa. Kako su prikupljeni ti glasači: »mrtve duše«, radnici u inozemstvu, stanovnici »južne pokrajine«? Očekujem žestoke rasprave o predstojećim izborima.