Ovogodišnja Zimska škola hrvatskog folklora, poznati projekt Hrvatske matice iseljenika, održana je od 3. do 12. siječnja u Koprivnici. Cilj projekta je očuvanje, jačanje i promicanje hrvatskog identiteta kroz tradicijsku kulturu u izvandomovinstvu, kao i umrežavanje hrvatskih KUD-ova iz Hrvatske i svijeta.
Usprkos izazovima s putnim režimima i drugim epidemiološkim mjerama, sudjelovalo je više od 60 polaznika iz Hrvatske, Njemačke, Austrije, Švicarske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Novog Zelanda. Podučavale su se nošnje, pjesme i glazbala (tambure i tradicijska) hrvatskoga alpskog područja, točnije plesovi, pjesme, nošnje i glazba Hrvatskog zagorja, Karlovačkog pokuplja, Jaskanskog prigorja i polja, Podravine, Gorskog kotara i Grobinštine, Istre, Međimurja, a od plesova Hrvata koji žive u susjednim zemljama, a koji pripadaju alpskom području, podučavat će se plesovi i glazba gradišćanskih Hrvata. Program se odvijao u tri segmenta: plesnu sekciju vodio je Andrija Ivančan, odjel tambura Tibor Bun, a Odjel tradicijskih glazbala Vjekoslav Martinić.
Kvalitetan program
U Školi je bilo i dvoje polaznika iz Srbije: u plesnoj sekciji to je bio Nemanja Sarić iz HKC-a Bunjevačko kolo iz Subotice, a u odjelu tambura Nenad Temunović iz HGU Festival bunjevački pisama iz Subotice.
Za Nemanju Sarića, koji se folklorom bavi 13 godina, ovo je bilo prvo sudjelovanje u školi folklora u organizaciji HMI-ja. Kako napominje, nada se ne i posljednji.
»Naučio sam dosta toga, iako je gradivo bilo vrlo opsežno, ali trudio sam se sve zabilježiti kako bih mogao to koristiti za kasnije. Ova škola svakako znači svakome tko se bavi folklorom, a naročito mladima koji žele ostati u tome i koji žele da to postane njihov posao na neki način. Iako folklor nikada ne bih mogao nazvati poslom. To je više kvalitetno ispunjeno vrijeme, bilo da ste u ulozi plesača ili onoga tko ih uvježbava. Što se tiče dojmova, njih je zaista mnogo i ne mogu naći lošu stvar. Napose jer sam učio nešto sasvim novo, što mi ovdje gotovo da nismo radili, a to je svakom folklorašu vrlo interesantno i bitno«, kaže Sarić.
Dodaje i kako nije manjkalo druženja s drugim polaznicima.
»Kada odete i upoznate 60 ljudi koji isto razmišljaju kao vi, vole iste stvari i imaju isto zanimanje, vama ne može biti loše s njima. Upravo tako sam stekao nova poznanstva, ne samo u Hrvatskoj već i širom svijeta, budući da je bilo polaznika iz cijele Europe, ali i s Novog Zelanda. Kada kažem poznanstva, ne mislim samo na osobna druženja s drugim polaznicima već i na razmjenu iskustava, kao i moguće planove za suradnju društava u kojima djelujemo«, navodi Sarić.
Inspiracija za dalje
Nenadu Temunoviću ovo je bila četvrta po redu Matičina škola folklora u kojoj sudjeluje; ranije je bio na dvije ljetne i jednoj zimskoj.
»Dojmovi su pozitivni. Organizatori uvijek ulože puno truda i volje u organizaciju i realizaciju Škole folklora. Osobno, ove škole mi daju novi uvid u to kako voditelji ansambla i grupa rade s tamburašima i općenito s djecom. Sva ta iskustva razmijenimo i diskutiramo kako to možemo primijeniti u našem daljem radu. Puno mi znači ova škola, jer dobijam novu inspiraciju za sviranje tambure i vidim koliko treba još raditi na kvaliteti tamburške glazbe«, pojašnjava Temunović.
U ovim školama, kako dodaje, uvijek se steknu nova poznanstva.
»Primjerice, ove godine bila je folklorašica iz Novog Zelanda, bude ljudi iz raznih država, Njemačke, Austrije, Argentine itd. To su neka poznanstva koja se pamte. Glede tamburaša, ostvario sam kontakt s gradišćanskim Hrvatima iz Beča, specifično iz kola Slavuj. Fantastični tamburaši. Svakome tko se bavi tamburaškom glazbom ili vođenjem folklora toplo preporučujem ovu školu, da se prijave i odu jednom«, zaključuje Temunović.
D. B. P.
