Pomorski muzej osnovan je 1949. godine na inicijativu Jadranskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU). No, njegovi začeci datiraju još iz 1872. godine, odnosno iz vremena kad je u Dubrovniku osnovan Domorodni muzej, koji je u svom fundusu imao i pomorsku zbirku. Muzej je od 1952. godine smješten na prvom i drugom katu tvrđave sv. Ivana iz 14. stoljeća u gradskoj luci, što mu daje posebnu ambijentalnu vrijednost jer je ostvaren izvanredan spoj sadašnjosti i prošlosti. U prošlosti ova je utvrda štitila ulaz u gradsku luku i bila je jedna od najvažnijih obrambenih utvrda grada. 
O raznovrsnosti i vrijednosti građe koju posjeduje Pomorski muzej razgovarali smo s voditeljicom ovog muzeja, Dubrovčankom Anom Kaznačić-Skurić, koja na mjesto voditeljice Pomorskog muzeja dolazi 2014. godine na kojemu je i danas. Od 2020. godine predsjednica je Stručnog vijeća Dubrovačkih muzeja te članica Upravnog vijeća. 

Temelji za osnutak muzeja

»Od svoga osnutka Muzej je sustavno skupljao i dokumentirao pomorsku građu, nastavivši tradiciju prikupljanja i dokumentiranja koja je započeta davne 1941. godine kada je formiran inicijalni muzejski fundus. Te iste godine u Dubrovniku je otvorena velika izložba pod nazivom ‘Dubrovačko pomorstvo kroz vijekove’, prva velika izložba o dubrovačkom pomorstvu. Sastavljeni u više odbora, s počasnim odborom, ugledni dubrovački kapetani i intelektualci različitih struka predstavili su na izložbi 655 predmeta koji svjedoče o slavnoj pomorskoj prošlosti Dubrovnika i njegove okolice, a koje su za tu prigodu posudili iz raznih privatnih zbirki i crkava. Primarni cilj ove izložbe bio je da otkupima i darovanjima povećaju fundus za budući Pomorski muzej. Početak Drugog svjetskog rata u proljeće 1941. privremeno je spriječio i odgodio ostvarenje te ideje. Po zatvaranju izložbe, dio izložbenog materijala (216 predmeta) prenesen je u zgradu žitnice – Rupe, a ostatak je vraćen vlasnicima. Predmeti koji su tada ušli u fundus Dubrovačkog muzeja su uglavnom darovani i pohranjeni, a manji dio je otkupljen te je time značajno obogaćen fundus pomorskog odjela i položeni su temelji za osnutak budućeg Pomorskog muzeja. Ostatak građe prikupljan je desetljećima, i to ponajviše darivanjem, nešto manje otkupom, a tu su i arheološki nalazi s provedenih podvodnih istraživanja«, kaže Ana Kaznačić-Skurić.
Od 1988. godine Pomorski muzej postaje dio Dubrovačkih muzeja te danas djeluje kao jedna od ustrojbenih jedinica. Danas su Dubrovački muzeji, čiji je osnivač Grad Dubrovnik, kompleksna ustanova koju čine četiri specijalizirana muzeja: Kulturno-povijesni muzej, Pomorski muzej, Arheološki muzej i Etnografski muzej te se financiraju iz proračuna Grada Dubrovnika. 

Pomorska ostavština

Pričajući o fundusu Pomorskog muzeja, Ana Kaznačić-Skurić kaže kako Muzej sustavno prikuplja, obrađuje, izlaže i objavljuje muzejsku građu iz pomorske prošlosti dubrovačkog kraja, od antičkih vremena do danas. 
»Danas je Pomorski muzej jedan od najbogatijih i najznačajnijih muzeja pomorske tematike na istočnoj obali Jadrana, te predstavlja pomorsku ostavštinu šire dubrovačke regije. Po raznovrsnosti i vrijednosti građe koju posjeduje pripada značajnijim pomorskim muzejima na Sredozemlju. Muzej posjeduje oko 11.000 eksponata iz razdoblja od antičkih vremena do danas. Muzejska građa podijeljena je u 15 muzejskih zbirki, koje imaju svojstvo kulturnog dobra, tj. upisane su u Registar kulturnih dobra Republike Hrvatske na listu zaštićenih kulturnih dobara. Danas je u stalnom postavu izloženo oko 700 predmeta koncipiranih tako da u okviru tematskih cjelina u kronološkom slijedu ilustriraju razvoj dubrovačkog pomorstva: ‘Od kasne antike do pada Dubrovačke Republike’, ‘Pomorstvo dubrovačkog kraja u 19. Stoljeću’ i ‘Pomorstvo dubrovačkog kraja u 20. stoljeću’. Najstariji predmeti u Muzeju, a koji se vežu uz dubrovačko pomorstvo, potječu iz 16. stoljeća su: teretnica dubrovačkog jedrenjaka Santo Jozepo iz 1543., pismo francuskog kralja Henrika II. o zaštiti dubrovačkih pomorca i trgovaca iz 1557., te. i korice brodske knjige troškova dubrovačkog broda Santo Spirito kapetana Toma Sagroevića iz 1580.«

Opasnosti Jadranskog mora 

Ana Kaznačić-Skurić navodi kako je Podmorskim arheološkim istraživanjima u dubrovačkom akvatoriju otkriven velik broj nastradalih brodova iz doba antike, srednjega i novoga vijeka što nam govori o intenzivnoj trgovini i važnosti plovidbe istočnom stranom Jadrana, ali i o opasnostima koje krije Jadransko more. 
»Upravo se brojni ostatci brodoloma s istraženih lokaliteta nalaze u fundusu Pomorskog muzeja, a dio nalaza izložen je u stalnom postavu. Među brodolomima izdvojila bih nalaze s novovjekovnog brodoloma iz 16. Stoljeća, otkrivenog u uvali Suđurađ na otoku Šipanu. Riječ je o jedinstvenom nalazištu u hrvatskom podmorju, odnosno za sada jedinom otkrivenom brodu koji je pripadao trgovačkoj floti Dubrovačke Republike, i to iz vremena kada je dubrovačka trgovačka mornarica bila među najvećim pomorskim silama na Sredozemlju. Među posljednjim predmetima koji su izloženi u postavu su venecijanski topovi iz 16. stoljeća s lokaliteta pličina sv. Pavao na otoku Mljetu. Na tom nalazištu otkriveni su ostatci venecijanskog trgovačkog broda koji je krajem 16. stoljeća potonuo uz obale otoka Mljeta. Trgovački brod koji je svoje putovanje završio na pličini sv. Pavao prevozio je orijentalni teret namijenjen zapadnom tržištu. Teret broda činilo je skupocjeno i raritetno keramičko posuđe proizvedena u osmanskom gradu Izniku. Kao rezultat podvodnih istraživanja ovog brodoloma je kolekcija od oko 60 primjerka izničkog stolnog posuđa, posuđe za serviranje hrane, tanjuri i zdjelice, neprocjenjive vrijednosti, a koji su danas dio fundusa Pomorskog muzeja. U stalnom postavu izložene su brojne konzularne isprave, oslikane plovidbene dozvole, fermani, razne nautičke sprave, portreti dubrovačkih pomoraca, zavjetne slike, modeli jedrenjaka i parobroda, brojne slike jedrenjaka i parobroda poznatih slikara marinista iz 19. i 20. stoljeća, pulene, mornarske škrinje, brodski topovi, brodske apoteke, pomorske karte i atlas, i kao i brojni drugi predmeti koji pričaju priču o pomorstvu Dubrovnika.«
Maritimna baština

Pomorski muzej priređuje povremene tematske izložbe iz svoga fundusa putem kojih predstavlja maritimnu baštinu koja se čuva u njegovom fundusu, koja ima izuzetnu kulturnu i povijesnu vrijednost.
»U posljednjih desetak godina postavljene su sljedeće izložbe iz fundusa: Pomorska društva dubrovačkog kraja od sredine 19. stoljeća do Drugog svjetskog rata, Nautičke sprave i instrumenti iz fundusa Pomorsko muzej, Pulene – uresi na pramcima jedrenjaka, Lloydovi slikopisi: Svjedočanstva o Sredozemlju s kružnih putovanja putničkih parobroda Jugoslavenskoga Lloyda 1930-ih godina, Znameniti pomorci Dubrovačke Republike, Iznik – osmanska keramika iz dubine Jadrana, Pomorske škrinje, Kartografska baština iz fundusa Pomorskog muzeja, Alati i kalafti i dr. Proteklih godina sudjelovali smo kao posuditelji na nekoliko međunarodnih izložbenih projekata: na izložbi Aventuriers des mers De Sindbad à Marco Polo u Parizu 2016. u Institutu za arapski svijet, na izložbi Aventuriers des mers u Marseillesu u Muzeju europskih civilizacija. 2017., na izložbama Into the Sea of Intimacy. Underwater Archaeology Tells the Story of the Adriatic u Trstu i Il Montefeletro e l’Oriente u Urbinu, u Italiji, u Nacionalnoj galeriji Marche 2018. godine, a ove godine na izložbi Sehnsucht Ferne – Aufbruch in neue Welten u poznatom izložbenom centru u dvorcu Schallaburg u Austriji«, kaže Ana Kaznačić-Skurić.
Muzej posjeduje bogatu knjižnicu s više od 11.000 naslova stručne pomorske i srodne literature, koja je osnovana 1949. godine kad je osnovan Pomorski muzej. Knjižnica zbog nedostatka prostora za čitaonicu, nažalost, nije otvorena za javnost. 
Zvonko Sarić