1991. godine – Popis stanovništva u tadašnjoj  Saveznoj Republici Jugoslaviji. Prvi puta u rubrici nacionalna pripadnost pisalo je i Bunjevac i Šokac. Prema podacima iz tog popisa u Vojvodini je bilo 74.266 Hrvata, Bunjevaca 21.552 i Šokaca 1.866.

1994. godine – Tadašnja ministrica za ljudska i manjinska prava Margit Savović izjavila je da po tada važećim zakonima Hrvati nisu ni narod ni manjina.

2002. godine – Usvojen je Zakon o pravima i slobodama nacionalnih manjina (donešen u Skupštini SRJ 26. veljače 2002.) i hrvatskoj nacionalnoj zajednici je prvi put priznat status manjine. Taj status priznat je i Bunjevcima.

2018. godine – Bunjevačka nacionalna zajednica uradila je standardizaciju »bunjevačkog jezika«.

2021. godine – »Bunjevački jezik« postao je četvrti jezik u službenoj uporabi u Subotici. Zahtjev Hrvatskog nacionalnog vijeća da se po istom principu u Apatinu, Somboru i Baču hrvatski jezik uvede u službenu uporabu nije zaslužio čak ni odgovor. Dok je uvođenje »bunjevačkog jezika« provedeno uz otvorenu potporu vlasti.

2021. godine – U novim udžbenicima srpskog jezika za osmi razred negira se postojanje hrvatskog jezika i u podjeli jezika navodi se da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju »hrvatski, bosanski, bošnjački i crnogorski«. Usprkos brojnim reagiranjma jezikoslovaca iz Hrvatske i dužnosnika iz Hrvatske, Ministarstvo prosvjete Srbije smatra da nema razloga za povlačenje udžbenika.

2021. godine – Krajem godine usvojen je Zakon o kulturnom naslijeđu Republike Srbije. U dijelu koji se odnosi na »staru i retku bibliotečku građu« navedena su i »izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno sa 1867. godinom«. Hrvatska ministrica kulture najavila je regairanje putem Ministarstva vanjskih poslova »kako bi se jednom zauvijek prestalo posezati i za našim teritorijem i za našom kulturnom baštinom«.

2022. – Tek je počela.
2022. – Za jesen je najavljen popis stanovništva.

Z. V.