Na temelju arhivskih dokumenata možemo zaključiti da je od proljeća 1767. do proljeća 1769. godine fra Roko bio u nekom tihom periodu što se tiče istjerivanja. Nakon ozbiljnijeg ispitivanja Kaločke nadbiskupije o cjelokupnoj situaciji u koju su mnogi faktori bili umiješani, fra Roko je ipak popustio i za neki period stišao aktivnost na tom polju. Što se tiče njegovog pastoralnog rada u Somboru i okolici, nije bio neaktivan, štoviše veoma se zalagao na svim poljima.
U Somboru je 1767. godine bila takozvana kanonska vizitacija, kanonski posjet kojeg je obavio Gabriel Glaser, visoki povjerenik kaločkog nadbiskupa. Gospodin Glaser je obilazio više mjeseci župe u Bačkoj. Njegovi zapisnici danas čine zbirku od tri toma koja su najbolji prikaz tog vremena i za iztraživače i povjesničare osnovni materijal. Grad Sombor i franjevački samostan u Somboru spremali su se za dolazak gospodina Glasera koji je izvršio detaljnu i preciznu vizitaciju župe. Vizitacije su sastavljene od pitanja i odgovora i dodiruju sva moguća područja, od detaljnog opisa crkvenog i vjerskog života pa sve do inventara crkvene sakristije. Vizitacija u Soboru bila je završena 30. rujna 1767. godine. Zanimljivost cijele vizitacije jest u tome što je, pored gvardijana somborskog samostana koji je bio ujedno i župnik crkve Presvetog trojstva, uključan bio samo fra Roko Smendrović. Na dva mjesta zapisnik spominje njegovo ime. Vizitator kanonik Glaser je zapazio je da je običaj kod bunjevačkog i šokačkog stanovništva da se prilikom udaje za mladenku morala isplatiti velika suma novca. Dakle, nije se radilo o udaji nego se može reći o prodaji mlade, to se jako ne slaže s crkvenim moralom. Smatrao je da su svadbe i vjenčanja u pretjeranoj mjeri veličanstvena i pompozna. Ne samo na vjenčanjima nego i na zarukama i prilikom sprovoda održavane su velike gozbe koje su ne samo fizički i materijalno iscrpjeli obitelji nego i duhovno. Opis o nemoralnom životu Somboraca dao je fra Roko, koji se ponudio da će poraditi na otklonjivanju zla i nemorala koji se pojavljuje među narodom. Kanonik Glaser je bio jako zadovoljan trudom i radom fra Roka na polju vjeronauka, čak je složio i zapisao sve vjeroučenike u gradu s adresom stanovanja i tu listu predao uz zapisnik vizitacije. 
Ono što možemo vidjeti i zaključiti u svezi kanonskog posjeta kanonika Glasera jest da je fra Roko prikazan u potpuno pozitivnom kotekstu, pohvaljen kao marljivi radnik u Somboru unatoč svih problematičnih situacija kroz koje je prošao. Kanonik Glaser, koji je bio nazočan na svim sastancima konzistorija na kojima se raspravljalo o problemima vezanim za fra Roka, i sam je mogao nazočiti prilikom vizitacije mjestu i atmosferi gdje se sve to događalo, ali nikakvih negativnih reakcija nije dao na fra Roka.
Fra Roko nije radio samo kao propovjednik nego je bio zadužen za vjerski odgoj i katehezu mladih i strijih generacija ujedno, na što je nadbiskupija obraćala posebnu pažnju. Osim uspješnog rada na području istjerivanja, istakao se u propovijedanju i vjeronauku. To sve znamo iz pohvala gradskih senatora, koji su svoje oduševljenje i pismeno objavili. Ali ni fra Roko nije propustio momente kad se mogao pohvaliti da ga narod smatra karizmatičnim svećenikom. Fra Roko je odlazio i u okolna naselja, Bereg, Kolut, Lemeš i Čonoplju, gdje su ga župnici rado zvali i dočekivali naglasivši njegovu veliku retoričku sposobnost i marljivost za navještanjem Božje riječi. Bio je dobar ispovjednik, njegove ispovijedi su privlačile mase ljudi. Mnogi su govorili o njegovoj karizmi u ispovijedanju. Fra Roko je pozvan da ispovijeda osuđenike koje su vodili na vješala da ih pogube. Tako je jedan osuđenik iz Sivca po imenu Stjepan Marinković, pravoslavne vjere, tražio da ga prije vješanja, prije smrti ispovjedi fra Roko. Nakon ispovijedi Stjepan Marinković je prešao na kotoličku vjeru, a nekoliko minuta nakon toga je obješen. Sve se to događalo pred velikom javnošću, jer svako vješanje je bila senzacija za narod, koji se tom prilikom okupljao da sve to promatra. 
(tekst sastavljen na osnovu knjige Dániela Bártha A zombori ördögűző, Budapest, 2016.)