Papa Franjo je 2019. godine odredio da treća nedjelja kroz godinu bude nedjelja Božje riječi. To nas upućuje da Božjoj riječi damo važnost koja joj pripada u našem kršćanskom životu. Sveti Jeronim je kazao: »Ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista«. I to je uistinu tako. Božja riječ, Sveto pismo, je izvor našega znanja o Bogu, o Kristu, ali i izvor našega vjerskoga života. Ona je putokaz i veza s Bogom. Po njoj nam se on objavljuje, i to ne samo da se objavio nekada, kada je to zapisano, nego se objavljuje svaki put kada je čitamo.
Božja objava
Bog se čovjeku od početka svijeta objavljuje različitim znakovima, koje je čovjek mogao prepoznati u svojoj okolini. Po njima je čovjek spoznao da postoji netko tko ga nadvisuje i tko upravlja ovim svijetom, ali te su spoznaje bile mutne i čovjek nije bio sposoban po njima doći do Boga. Njegovo je traganje za Svevišnjim ostalo na samim počecima, još daleko od njega. A onda je Bog odlučio obratiti se čovjeku riječima. Tako je učinio korak bliže ljudima, postao im je spoznatljiviji i ljudi su ga mogli bolje upoznati. Bog je odabrao sebi narod, Izraelce, kojima se riječima objavljivao, s kojima je po riječi komunicirao. Tako su Izraelci, dok su još svi vjerovali u mnoštva bogova i klanjali se idolima, vjerovali u jednoga Boga, Stvoritelja i Izbavitelja.
Međutim, Bog se nije objavio svome narodu samo da bi otkrio svoj identitet već da bi im pomagao i da bi im dao smjernice za život koje će ih uputiti u ljubav prema njemu i prema bližnjemu. Tako je Božja riječ od davnina izvor, polazište i putokaz vjerničkog života. Stari zavjet zorno pokazuje da zaborav Božje riječi nužno znači udaljavanje od Boga i potonuće u grijeh.
Biblija je središte kršćanskog života
Novi zavjet donosi vrhunac Božje objave u osobi Isusa Krista, za kojega Ivan kaže da je on sam Riječ. Stoga kršćanin ne može biti onaj koji ne poznaje Riječ, a ne poznaje ju ako nije čitao zapisanu riječ. Igra riječi otkriva nam koliko je naš vjerski život neraskidivo vezan uz Božju riječ zapisanu u Svetom pismu. On je za kršćanina izvor života, hrana kojom krijepi svoju vjeru da ne malaksa na ovozemaljskom putu. Često me zabrine informacija da moji učenici u svojim obiteljima nemaju Bibliju, da je nikada nisu vidjeli, a posebno ne čitali. Znači li to da suvremeni vjernik misli kako može živjeti bez Božje riječi? Ili znači da je Božja riječ zaboravljena? Kako god bilo, Božja riječ mora biti vraćena u središte vjerskog života, jer bez nje sve je isprazno. Ona nas poučava, hrabri i opominje; ona nam otvara vidike i pomaže da razumijemo svijet, ljude, same sebe i Boga. Koliko god davno da je zapisana, ona je uvijek aktualna, jer mijenja se svijet, ali ne i Bog. On je vječan i njegova je ljubav neprolazna.
Pismo nekada ne razumijemo, zbunjuje nas ono što u njemu čitamo, jer ne poznajemo tadašnje prilike i kulturu. To nas ne treba odbiti od čitanja nego nas potaknuti na proširivanje znanja kroz koja će nam Bog progovoriti. I odlomak iz Nehemijine knjige, koji čitamo ove nedjelje, kaže kako narod ni tada nije razumio sve što mu je pročitano, ali su postojali oni koji su im to tumačili (ups. Neh 8, 2-4a.5-6.8-10). Postoje i danas oni kojima je Bog dao potrebne darove da nam mogu protumačiti Božju riječ zapisanu prije više tisuća godina. Upravo to čine i svećenici u svojim propovijedima. Stoga Božja riječ treba zauzeti najvažnije mjesto u našem vjerničkom životu. Ona treba postati nadahnuće za svako naše djelovanje.
