U Zbirci projekata (1845. – 1989.) Povijesnog arhiva Subotica, koja nosi oznaku Fond 275, čuvaju se projektni i drugi tehnički dokumenti mnogih važnih javnih institucija u gradu, među ostalim i nacrti vrtića u prošlosti u svakom od I. do VIII. tadašnjeg gradskog kvarta. Prema ovim podacima, vrtić u Gajevoj ulici (što je nekada bio V. kvart) istoj svrsi služi duže od stotinu godina. Dokumentacija o nastanku dječjeg objekta u spomenutoj ulici je skromna, ali sadrži tlocrt iz 1913. godine, kada se Gajeva ulica zvala Bethlen utcza, s mjerama i opisom prostorija i velikog dvorišta za igru. Druga skica prikazuje tlocrt – situaciju 1923. godine, s dva objekta za zabavište i bunarom u dvorištu.
Predškolska ustanova Naša radost, koja obuhvata vrtiće u državnom vlasništvu, 2004. godine izdala je monografiju Nastanak i razvoj predškolstva u Subotici povodom 160 godina postojanja ovog oblika dječje zaštite. U prvo vrijeme svog postojanja, u devetnaestom stoljeću, vrtići nisu bili ni nalik današnjim. Imali su kronični problem smještaja velikog broja djece u male prostore i malo angažiranih ljudi u radu s predškolcima. Sve do osamdesetih godina devetnaestog stoljeća u vrtićima su radili isključivo muškarci – odgojitelji, a potom su postupno žene – zabavilje zapošljavane na ovim poslovima. »Tijekom godine djeca su najurednije dolazila po lijepom vremenu. Kišovitih dana, zimi ili po ljetnoj žezi, znala bi izostati većina djece. Zabilježeni su i slučajevi kada se nije pojavilo ni jedno jedino dijete. Kada su, na primjer, članovi Nadzornog odbora srpnja 1904. godine posjetili vrtiće IV. i VIII. kruga (danas Gat i dio grada od Ulice Arsenija Čarnojevića ka Majšanskom mostu – prim. a.), nisu zatekli nijedno dijete... Ovdje, naravno, nije posrijedi samo vrućina, nego i drugi ozbiljni razlozi, najvjerojatnije poljski radovi koji se u to doba obavljaju...« (iz monografije Nastanak i razvoj predškolstva u Subotici, str. 22).