Među imenima somborskih franjevaca prvi put se u listopadu 1766. godine spominje ime fra Roka Smendrovića. Njega je franjevačka provincija sv. Ivana Kapistrana na zasjedanju 23. listopada 1766. godine imenovala za blagdanskog propovjednika u gradu Somboru. Fra Roko, koji stupa na vrhunac svoje karijere, postaje dušobrižnik Hrvata u gradu. Na osnovu matičnih knjiga koje su vođene u Somboru vidimo da su stanovnici Sombora brzo upoznali fra Roka. U svakodnevnim obavezama, sprovodima i krštenjima ime Roka se vodi prvi put 13. 11. 1766. godine. Ime mu je upisano »Fr. Rochus a Zag«, što bi značilo fra Roko iz Zagreba, a navedeno je i šire mjesto njegovog porijekla, budući da je rođen nedaleko od Zagreba, u Velikoj Mlaki.
Počevši od tih prvih dana ime fra Roka se često spominje u matičnim knjigama, ne samo kod krštenja nego i kod vjenčanja. Godine 1766., 23. studenog, fra Roko je vjenčao 11 pari mladenaca. Iz toga možemo zaključiti da je fra Roko tog dana upoznao veliki broj vjernika grada Sombora. Iz arhivskih dokumenata možemo vidjeti da su opsjednute osobe ili osobe sa znakovima opsjednuća dosta brzo dospjele do fra Roka. Već u prosincu 1766. godine Ana Matić sa suprugom Antunom odlaze u franjevački samostan i traže pomoć od fra Roka za pomoć. Ženu je ispitao o njenom životu i izvršio na njoj probni egzorcizam. Prilikom egzorcizma primijetio je znakove koji su ga uvjerili u opsjednuće žene. Fra Roko je s odobrenjem gvardijana kuće izvršio više egzorcizama nad ženom. Događaj egzorcizma se dešavao u sakristiji crkve Presvetog Trojstva, a zatim se nastavio u crkvi. Vijest o nesvakidašnjem događaju se raširila prvo među vjernicima katolicima, a zatim u cijelom gradu. Egzorcizam se razvukao kroz dva tjedna, narod je imao dovoljno vremena da prepriča sve te događaje. Među gradskim činovnicima je bilo takvih koji su aktivno sudjelovali u egzorcizmu i pomagali u njemu. Obred je svečano završen 21. prosinca. Završetak je na neki način dobio svoj katarktički senzacionalizam u kojem su prisutni slavili uspješno istjerivanje demona. Prvi uspjeli slučaj egzorcizma kod žene Ane koja je godinama živjela pod teretom opsjednuća, a sad dobila svoj duhovni mir motiviralo je vjernike katolike i vjernike pravoslavce da sve svoje prijatelje u vjeri upute novopristiglom franjevcu u somborski samostan. 
Već na početku iduće 1767. godine u drugom i trećem mjesecu veliki broj pravoslavaca traži pomoć od fra Roka. Oko 30 osoba je tražila njegovu pomoć. U 19 slučajeva je ustanovio znakove opsjednuća. Egzorcizme nad njima je vršio pojedinačno a i grupno, još tada u poluzavršenoj crkvi Presvetog Trojstva. Demonski glasovi opsjednutih pa i stroge jasne riječi vršitelja egzorcizma povećali su broj onih koji su radi znatiželje dolazili u crkvu da sve to promatraju. Neki od njih su se uključivali u molitvu, na poziv egzorcista. Da bi se i vjernici uključivali fra Roko je na narodnom jeziku izgovarao riječi egzorcizma. Od dasaka, razbijenih crkvenih klupa, sudionici su napravili pregradu između aktivnih sudionika egzorcizma i između promatrača. Ova nesvakidašnja akcija u crkvi je proizvela podjelu među redovnicima somborskog samostana i među zvaničnicima grada. Neke je uznemirivalo to što je za vrijeme redovnih nedjeljnih misa u nekom ćošku crkve vođen egzorcizam, alternativna ceremonija. Nekima je smetao veliki broj pravoslavaca u katoličkoj crkvi, koji nisu dolazili na mise nego zbog ekstremnih paraliturgijskih zbivanja, pa im ponašanje u crkvi nije bilo najpristojnije. 
Sombor je u tom vremenu teritorijalno pripadao Kaločkoj nadbiskupiji. Ne zna se točno tko je bio prvi dojavljivač događanja u Somboru nadbiskupiji. Interpretacija koja je stigla prva u nadbiskupiju bila je negativna, fra Roko je prikazan u negativnom kontekstu. Taj negativan stav prema njemu ostaje do kraja. Radi se o grupi ljudi koja u somborskoj katoličkoj zajednici ipak nije prihvatila tu ekstremnost koja se iznenada i masovno počela događati. Sve što se nadalje događalo nije se više moglo pripisati fra Roku kao marljivi rad u Božjem vinogradu. Stvari su se jako brzo okrenule protiv njega, njegovog rada i njegove osobe.