11. prosinca 1920. – Subotičke novine pišu da je 5. prosinca ugledni bunjevački starješina i rodoljub kanonik Ilija Kujundžić obilježio 40. godišnjicu od svog misnikovanja. U njegovu čast njegovi poštovaci su priredili niz kulturnih priredbi. Dana 3. prosinca u 4 sata u Katoličkom krugu Prosvjetno društvo Neven održalo je svoju svečanu sjednicu, na kojoj je gradski nadbilježnik Lazar Orčić opisao Kujundžićev prosvjetni rad na prosvjetnom polju. Sutradan, 4. prosinca, Pučka kasina je u 10 sati ujutru održala sjednicu, na kojoj je Matija Išpanović, upravitelj državnih škola održao govor o Kujundžićevom rodoljubivom radu. Istoga dana u 4 sata Katolički krug je priredio sjednicu, na kojoj je župnik sv. Terezije Avilske Lajčo Budanović govorio o Kujundžićevom svećeničkom djelovanju. Navečer u 7 sati je u Katoličkom krugu priređena zajednička večera, na kojoj su svečara pozdravili njegovi poštovaoci.
12. prosinca 1952. – Hrvatska riječ piše da je Hrvatska drama Narodnog kazališta u Subotici prikazala Vašange, komad Matije Poljakovića iz bunjevačkog seljačkog života, koji je naišao na topao prijam publike.
13. prosinca 1991. – Subotičke novine pišu da su 7. prosinca amateri KUD-a Bunjevačko kolo održali godišnji koncert. Priredba je počela nastupom najmlađih članova KUD-a, koji su igrali Kraljičke igre u koreografiji Ane Pešut, supruge koreografa Ivana Pešuta.
14. prosinca 1945. – Hrvatska riječ donosi članak o predsjedniku Narodne fronte u Tavankutu, Tomislavu Žigmanoviću (djedu predsjednika DSHV-a Tomislava Žigmanova): »Postariji čovjek je Toma Žigmanović ali ćete ga zaista naći na sve strane. Prosto ćete se čuditi: otkud je za to vrijeme bio tamo i tamo i već se vratio. Ali je on izgleda neumoran. Tih, blag, ali marljiv. Ako je zgoda da se koja pametna kaže, on će održati govor, koji je kratak, narodski bistar i jasan, sa zaključcima koji su čisti kao suza. Naučio se čovjek valjda od pčela. Marljiv i istrajan. Iako je samac, on je primio na sebe košnice dva borca. Oni su otišli da se bore protiv fašističkih okupatora i sada još vrše svoju dužnost u našoj vojsci, a čika Toma se prihvatio njihovih pčela, jer se o pčelama treba starati.«
15. prosinca 1934. – Jugoslovenski dnevnik piše da je Kotarski sud u Somboru 14. prosinca osudio mjesnog odvjetnika Paju Vujevića na novčanu kaznu od 2.200 dinara zbog toga što je listopada 1934. u Bunjevačkom kolu svoga kuma Tomu Rajića javno oklevetao, nazvavši ga mađarskim špijunom. Vujović je inače bio kolekcionar bunjevačkih starina.
16. prosinca 1923. – Nova Pošta piše da se subotički odvjetnik i agilni hrvatski kulturni djelatnik Mihovil Katanec 15. prosinca vjenčao Janjom Bogešić, kćerkom ugledne bunjevačke obitelji.
17. prosinca 1925. – Neven poručuje Subotičkom glasniku i Bunjevačkim novinama (glasilima Narodne radikalne stranke): »Bunjevci i Šokci su svjesni, da nijesu nikakav poseban bunjevačko-šokački narod... Otresite se već jednom iluzije, da su Hrvatstvo medju Bunjevce donijeli kuferaši. Pitajte naše čiče i majke, jesu li Bunjevci i ‘Hrvati’ isto, pa će Vam to potvrditi 99%. ... Politički mogu biti Bunjevci i Šokci razdvojeni – rastrojeni; pojedine njihove stranke mogu paktirati sad sa hrvatskim, sad sa srpskim, sad sa slovenskim strankama, kako to već političke prilike sobom donose, ali tu je bunjevačka omladina, tu je veliki kulturni pokret, okarektiziran u bunjevačkim i hrvatskim kulturnim i prosvjetnim društvima, što Bunjevštini daje njezinu pravu nacionalnost, a to je – Hrvatstvo.«
