Prošlog tjedna počeo sam priču o »demografskoj obnovi« naše lijepe patrie, ali nekako sam bio nezadovoljan, osjetio sam da o toj temi nisam baš rekao sve što mi je na umu. Zapravo, što možemo očekivati u novoj 2022. godini, npr. što će se dogoditi na polju demografije? U nekim vijestima sam pročitao kako je 1. srpnja ove godine procijenjeno da je naša republika imala je 6.899.126 stanovnika. Nastavljen je trend depopulacije, što znači da je i stopa rasta stanovništva u odnosu na prethodnu godinu negativna i iznosi 6,70%. Druga vijest: »Beogradsko područje je jedino koje 2020. bilježi rast stanovništva«. Čitajući ove informacije, sjetio sam se nekadašnje JNA i stražarskih dana. Naime, po Pravilu službe (PS) upute su jasne: ako stražar primijeti neko sumnjivo kretanje, ali i kada mu dolazi smjena, treba viknuti, glasno i jasno: »Stoj, tko ide?«. Vođa smjene treba viknuti: »Vođa smjene, desetar i smjena«. Odgovor je trebao glasiti: »Desetar naprijed, ostali stoj!«. Desetar je prišao stražaru i trebao je provjeriti sljedeće: je li mu puška prazna i dobijen broj (10) zapakirane bojeve municije. Tek onda se pristupilo smjeni stražara. Ako nije dobio pravi odgovor, onda je imao pravo upotrijebiti oružje. Što je slično s ovim PS-om? Naredna godina, slikovito govoreći, donosi smjenu ili nesmjenu »jedinog stražara, odnosno cijele postaje stražara naše demokratije«. Birat ćemo predsjednika države, zastupnike republičke Skupštine, a Beograđani biraju svoje gradske vijećnike i potom čelnike. Uskoro, 16. siječnja, imat ćemo i »referendum o referendumu«. Naime, predsjednik Skupštine raspisao je referendum na kojem će birači odlučiti o promjeni Ustava u dijelu koji se odnosi na pravosuđe. Citiram u izvornom obliku elitni beogradski dnevni list: »Odluka je donešena posle sednice parlamenta na kojoj su poslanici izglasali Predlog Akta o promeni Ustava Srbije, Predlog Ustavnog zakona za sprovođenje tog Akta i odluku o raspisivanju referenduma radi potvrđivanja Akta o promeni Ustava čije usvajanje omogućava promenu Ustava u delu koji se tiče pravosuđa«. Oporba pak veli: »Referendum 16. januara nije demokratski bez javne debate, kampanje, stranih posmatrača«. Oni viču: »Stop referendum!«. Pozicija pak kaže: »Sve je po zakonu i Ustavu«, kojega nam je podario neobaviješteni predsjednik na sumnjivom dvodnevnom referendumu davne 2006. godine. PS nekadašnje vojske je jasniji od skupštinske odluke i našeg važećeg Ustava. Treba ga mijenjati!

Gdje je priča o demografiji?

»Negativan rast«, tj. pad broja stanovništva, ima jednu pozitivnu komponentu: rast broja stanovnika u »oblasti Beograda«, kako saznajemo iz tiska. Tu primjećujem nešto sumnjivo, ali uzaludno bih viknuo »stoj«, jer proces o kojem govorim teško je zaustaviti i kada postoji iskrena želja. Zapravo, što je u biti »oblast Beograda«? Po mom saznanju, područje Los Angelesa dugačko je 100 km, predgrađe New Yorka nalazi se oko 100 km od centra, tj. poluotoka Manhatana. Ako polazimo od ovih činjenica, onda drugi najbrojniji grad u Srbiji, Novi Sad, zapravo je predgrađe Beograda. Ovo sam govorio kolegama kada su mi »tepali« da sam iz najvećeg europskog sela. Ozbiljno govoreći, dva najveća grada su povezana autocestom i brzom željeznicom, a naselja koja su između njih – Pazova, Inđija, Beška praktično čine jednu prostornu cjelinu i zajedno s Pančevom, u ovom užem području Beograda živi i radi oko 32% ukupnog stanovništva zemlje. Ako govorimo o širem području i ovom dodamo gradove u krugu od 100 km – Zrenjanin, Kragujevac, Srijemska Mitrovica, Šabac, Požarevac, onda nećemo pogriješiti ako kažemo: u »Beogradskoj oblasti« zasad živi skoro 40% stanovnika. Praktično, pred našim očima rađa se jedna »supergradska struktura«, koja pak privlači ulagače, novi pogoni traže radnike, radnici stanove itd. To je rezultat strogo centralizirane države i rukovođenja istom. Regionalizacija postoji u priči za pristup EU. Po Ustavu grad Beograd ima svoj poseban status, dva autonomna teritorija su vrsta naizgled decentralizacije: npr. naša Vojvodina ni poslije 15 godina nema Zakon o financiranju (zakon je trebao biti donesen po Ustavu). Za drugi autonomni teritorij trebao je biti donesen, također po Ustavu, tzv. specijalni autonomni status (zasad je jedino situacija specijalno nejasna). 

Treba novi Ustav!

Ova demografska i prostorno-urbana događanja imaju (zasad) teško promjenljive tendencije (npr. vidjeti projekt »Beograd na vodi«); stanovništvo gradova čini 62% populacije i dalje će rasti, napose »Beogradska oblast« i za cca 15 godina formirat će se sljedeća urbane »oblasti«: na sjeveru »oblast SUKISO« (Subotica, Sombor, Kikinda), »oblast Beograd«, na jugu »Niška oblast« i »oblast zajednice gradova Sandžaka« (tu je pozitivan demografski rast). Zato za početak treba glasati na referendumu za promjenu dijela Ustava, a kasnije za potpuno novi.