Nakon teške bolesti, prošloga četvrtka, 2. prosinca, u 83. godini života, preminuo je odvjetnik i kulturni djelatnik ovdašnjih Hrvata Grgo Bačlija. 
Rođen je 1939. u Subotici, od oca Vece i majke Marije, rođ. Tumbas. Osnovnu i srednju školu završio je u Subotici, a na Pravnom fakultetu u Nišu diplomirao je 1973. Kao pravnik je radio u nekoliko poduzeća do 1991. Otada do odlaska u mirovinu početkom 1999. u Subotici radi kao odvjetnik. Od mladosti je društveno aktivan. Bio je lokalni omladinski dužnosnik, a potkraj šezdesetih uključio se u organiziranje prve Dužijance u Subotici 1968. U istom je periodu bio i sudionik u aktivnostima oko osnivanja ogranka Matice hrvatske u Subotici. Te su aktivnosti rezultirale osnutkom Hrvatskoga kulturno-umjetničkog društva Bunjevačko kolo 1970., a Bačlija je njegov član-osnivač i jedan od tajnika. Mnogobrojni sudionici spomenutih aktivnosti, zbog posredne veze s Hrvatskim proljećem, koje je početkom sedamdesetih službeno osuđeno kao djelovanje s nacionalističkih pozicija, bili su izloženi različitim represivnim mjerama. Bačlija je 1973. zbog svojeg djelovanja bio osuđen na 10 mjeseci zatvora, koje je izdržao u subotičkoj kaznionici. Nakon toga tri je godine bio bez posla, a 18 godina bez putne isprave.
Početkom devedesetih ponovno se uključio u društveni život Hrvata u Subotici: jedan je od osnivača Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, postaje članom više hrvatskih kulturnih udruga u Subotici, ali i Društva književnika Vojvodine (1990.), te Hrvatskog društva političkih zatvorenika. U vrijeme nemogućnosti javnog angažiranja zajedno s Markom Peićem radi na prikupljanju i obradi jezičnoga i drugog naslijeđa bunjevačkih Hrvata u Bačkoj. S njime je i suautor triju knjiga (Rečnik bačkih Bunjevaca (1990.), Imenoslov bačkih Bunjevaca (1994.) i Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca (1997.)), koje su, međutim, u funkciji stvaranja separatnog bunjevačkog korpusa u Vojvodini. 
Od početka devedesetih povremeno objavljuje polemičke napise u hrvatskim listovima i glasilima u Vojvodini, ali i u srbijanskim i hrvatskim dnevnicima, tjednicima te periodici. Bio je i suradnik Leksikona poduvanskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca (izvor: Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca).

Doprinos postanku i opstanku Kola

Povodom smrti Grge Bačlije, u ponedjeljak, 6. prosinca, u HKC-u Bunjevačko kolo u Subotici održana je komemoracija.
Predsjednik HKC-a Bunjevačko kolo Lazar Cvijin je ovom prigodom podsjetio kako je Bačlija dao veliki doprinos postanku, ali i opstanku Kola. Bio je tajnik udruge, ali i kroničar događanja u hrvatskoj zajednici. Kako je Cvijin istaknuo, Bačlija se 1970. sa skupinom hrvatskih intelektualaca prihvatio složenog, rizičnog ali i veoma značajnog posla za očuvanje identiteta bunjevačkih Hrvata, odnosno osnutka HKUD-a Bunjevačko kolo. 
»Prihvatio si se i dužnosti tajnika Društva, ali si bio i puno više od toga, u tim prvim godinama pokretačka snaga Društva, jedan od nositelja organizacije Velikog prela i Dužijance, pratio i sudjelovao u radu odjela. Taj rad je postao veoma zapažen, nažalost i od onih kojima je taj i takav rad Bunjevačkog kola posebno smetao, a to je bio tadašnji komunistički režim. Tada počinje tvoj Križni put koji kulminira tvojim zatvaranjem 1973. godine, gubitkom posla, oduzimanjem putovnice i drugih građanskih prava. U to vrijeme došlo je i do zaustavljanja hrvatske priče u Bunjevačkom kolu, no sjeme koje je tada posijano nikad nije umrlo«, kazao je Cvijin. 
Unatoč stradalništvu, nakon demokratskih promjena 90-ih, Bačlija je ponovno aktivan u prostoru hrvatske zajednice u Vojvodini i Bunjevačkom kolu, a tako i u vraćanju hrvatskog predznaka udruge. Pratio je događanja u gradu, bio je i čest posjetitelj manifestacija HKC-a, a jedan je od pokretača Kluba simpatizera HKC-a koji i danas živi i radi.
»Dragi naš Grgo, uvijek ćemo ti biti zahvalni za sve ono dobro što si učinio za Bunjevačko kolo i čuvati uspomenu na tebe«, zaključio je Cvijin.
Angažman oko Dužijance

Grgo Bačlija je, među ostalim, bio i sudionik pokretanja gradske proslave žetvene svečanosti Dužijance. Bio je kasnije i član UBH Dužijanca, koja u novije vrijeme organizira ovu manifestaciju. Direktor UBH-a Dužijanca Marinko Piuković je tim povodom podsjetio kako je Bačlija bio tajnik Organizacionog odbora Dužijance 1968. 
»Imao je komunikacijskih sposobnosti, bio je u grupi agitatora, da ih tako nazovem, onih koji su imali zadatak razgovarati s građanima i uključivati ih u program. Grgo je bio čovjek kome je bilo stalo do napretka naše zajednice u političkom i kulturnom životu, zato se i angažirao u očuvanja običaja i tradicije iskazanih u Dužijanci. Iza sebe ostavio je veliku i značajnu dokumentaciju koju je godinama sakupljao«, podsjetio je Piuković. 

Nesebičan i odan

Na komemoraciji je govorio i Bačlijin prijatelj, subotički sakupljač povijesne građe i filatelist Ljudevit Vujković Lamić. 
»Naše druženje trajalo je više od 50 godina. Grgo je bio agilan, radan, povjerljiv, odan i uvijek spreman pomoći na svakakav način. Pogotovo je bio takav kada je bilo riječi o bunjevštini ili hrvatstvu za koje se uvijek nesebično borio, pa i stradao. Iako se 2007. izborio za rehabilitaciju, njegov osuđenički život, isključenje iz javnog života – za to rehabilitacija nije bila dovoljna satisfakcija«, kazao je Vujković Lamić.
Kako je dodao, Grgu trebamo pamtiti po angažmanu u brojnim društvenim organizacijama te dobrim djelima. 
»U svom životu radio je na niz mjesta: u Komitetu, gdje je ostavio vidnog traga, Konjičkom klubu Bačka, Dužijanci, Hokej klubu na travi, bio je tajnikom u OFK Subotici a pomagao kada je FK Zvezda vratila staro ime FK Bačka. Velikog traga ostavio je od osnivanja do danas u DSHV-u. Ne smije se zaboraviti njegovo angažiranje oko osnivanja DSHV-a 1990. te izrade statuta i ostalih akata. Ostala je zapamćena njegova rečenica izgovorena tada kako mora postojati balans ’Što Srbima u Hrvatskoj to isto i Hrvatima u Srbiji’. Radio je i kao odvjetnik pomažući ljudima koji su napuštali svoja ognjišta iz zemalja koje ’nisu ratovale’, volontirao kao pravni savjetnik kod gradske Udruge umirovljenika. Bio je nesebičan, odan, dobar drug koji je pomagao svima, na svaki mogući način ne žaleći truda. Imao je lomova i padova u životu ali se izdigao iznad svega toga, borio se i trudio da svakom pomogne. Neka nam ostane u sjećanju takav«, zaključio je Vujković Lamić.

Posvećen dobru zajednice

Ravnatelj ZKVH-a i predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov je kazao kako ćemo Grgu pamtiti kao čovjeka velikoga žara koji je bio izuzetno posvećen dobru zajednice i naroda kojemu je pripadao.
»Od sredine 60-ih do desetak dana prije smrti možemo bilježiti njegove aktivnosti, njegovo djelovanje u brojnim poljima i u gotovo svakoj iole važnijoj hrvatskoj instituciji u Gradu Subotici, kao sudionika brojnih procesa, kao osobe koja je dala svoje prinose i u funkcioniranju institucija, distribuciji tiskovina, iznošenju stavova u javnosti te spremnost da i financijski podupre one koji su bili u potrebi ili pak određene inicijative i programe koji su se odvijali u hrvatskoj zajednici«, kazao je Žigmanov.
Kako je dodao, svoju nesvakidašnju energiju dijelio je s drugima, trošio je za afirmaciju i kulturne baštine ali i suvremenosti. Po njegovim riječima, Bačlija je uvijek dosljedno i hrabro svjedočio ono što je bio i ono što je učinio. 
»Posljednji takav čin dogodio se posljednji put ove godine tijekom rasprave oko uvođenja tzv. bunjevačkog jezika, kada je jasno i nedvosmisleno kao koautor Rečnika bačkih Bunjevaca javno svjedočio kako bunjevački govor nema u sebi sastavnice po kojima može postati standardni jezik i da je on sastavni dio hrvatskog jezičnog korpusa. Pamtit ćemo i ga kao čovjeka koji, ne toliko svjesno, nije bježao od žrtve, te u jednom trenutku za svoje djelovanje, koje je bilo časno i pošteno, platio uzništvom. To ga nije pokolebalo i to je naučak za nas: vlastita uvjerenja ono što smatramo ispravnim mora biti svjedočeno i na način da se za to plati skupa cijena«, zaključio je Žigmanov. 
Grgo Bačlija sahranjen je u ponedjeljak, 6. prosinca, na Senćanskom groblju u Subotici.
D. B. P.