Ovih dana često se nađem u pričama djece koja spremaju pismo za Djeda Božićnjaka. A tu su doista različiti pristupi, od onih koji tvrde da su Djed mama i tata, do onih koji imaju ozbiljnu verziju priče o djedu koji leti na sanjkama i daruje djecu diljem svijeta. Kutovi promatranja su potpuno različiti, ali svi pišu vjerna pisma Djedu Mrazu i nadaju se darovima. Svima je zajednička rečenica da su te godine bili dobri i da su zaslužili taj željeni dar. Da još kao mali naučimo da u tom periodu sumiramo svoju godinu i porazmislimo o tome šta bismo željeli. Onda kao veliki prestanemo željeti materijalne stvari i maštamo o životu, zdravlju…
Dragi Djede Božićnjaku
Ovih je dana naše unutarnje dijete nekako došlo do izražaja u popularnoj psihologiji. Kažu da ga treba maziti, razmišljati kako je i što želi. Što se za njega vezalo, za čim možda žudi i sada i živi li sretno u nama. Imajući to na umu, možda bismo i mi veliki mogli napisati pismo Djedu Božićnjaku. Kad pomislim na malu Gogu, sjetim se da je voljela pisati pisma svom djedu i željeti. Voljela je sitnice, nije sanjala o skupim poklonima (nadam se da nisam nešto zaboravila, a ako jesam, sigurna sam da će me mama ispraviti pa ću ti javiti) i uvijek je bila sretna uz atmosferu i sve rituale ovog čarobnog doba godine. A danas njih dve, mala Goga i odrasla Gorana, sanjaju o nekim stvarima o kojima sramežljivo šute i o putovanjima. I dok svakog vikenda ustrajno jurim na najbliži Advent, ovih dana ideja skijanja je dobila posebnu pozornost. I znam da ona ne ide s mojim ozlijeđenim koljenom, ali svake godine sve više želim ići na skijanje. A u mnogim skijalištima postoji zabava za one koji iz nekog razloga ne skijaju.
Na skijanje bez skijanja
Planinska sela mogu biti toliko bajkovita da se u njima poželite izgubiti. Da ne govorim o tamošnjoj gurmanskoj ponudi, kao i wellnessu, a tu je svakako i sanjkanje i neka druga adrenalinska aktivnost koja ne zahtijeva zdrava koljena, pa se bacam u potragu za takvim destinacijama.
Ne mogu govoriti o skijalištima bez skijanja, da ne spominjem skijaške staze. Bad Gastein u Austriji je skijalište sa sjajnim i modernističkim skijaškim i snowboard stazama koje nudi uživanje u povijesnoj jezgri s bogatim šarmantnim hotelima, a ono što me ovoj destinaciji najviše privlači su tretmani u termalnim toplicama i wellness centrima koji su ovdje prekrasni. Sam skijaški centar izgrađen je oko strme klisure i podijeljen je na dva dijela vodopadom visokim 200 metara. Vodopad je pravi magnet za sve avanturiste koji ne odolijevaju da ga prijeđu, a za one manje avanturističke tu je žičara, te prelazak preko 140 metara dugog visećeg mosta, nakon čega slijedi uživanje u restoranu koji se nalazi na vrhu planine.
Sljedeća na listi je neizbježno Francuska koja ima zavidan broj skijališta. Za ovu priliku biram Montegenevre, koji je dio popularnog područja Mliječne staze, širokog oko 400 kilometara, smještenog između Francuske i Italije. Ova destinacija je idealna za sve članove obitelji jer nudi blage staze za početnike, ali i one za skijaško trčanje kroz šumske predjele uz obalu rijeke. Mnogo je sadržaja za najmlađe, kako na skijaškim stazama tako i u wellnessu.
Zadivljujuće krajolike nudi Chamonix, također u Francuskoj, sa svojim pješačkim stazama na nižoj nadmorskoj visini s pogledom na Alpe. U skijaškom centru, u sjeni Mont Blanca, održane su prve moderne Zimske olimpijske igre u svijetu 1924. godine.
Za kraj izdvajam pravi gurmanski raj, St. Moritz u Švicarskoj, koji je jedno od najstarijih skijališta na svijetu. Njegovi luksuzni hoteli, brendirane trgovine i restorani su nešto što privlači brojne turiste i svrstava ga na vrh Michelinovih zvjezdica.
Bilo da planirate ići u planine na skijanje, zabavu, opuštanje, šetnju ili adrenalin, nikada ne idite bez sunčanih naočala, kreme za sunčanje, tople primjerene odjeće, ali i želje za beskrajnim bijelim pogledima.
Gorana Koporan
