Anica Zetović, rođena 1943., prvu pričest je primila u drugom razredu osnovne škole. U ondašnje vrijeme u Monoštoru puk je bio blisko vezan za crkvu i vjeru. Crkva i obitelji bili su čuvari naslijeđa, tradicije i identiteta puka, Hrvata Šokaca iz Monoštora u ta teška vremena. Prva pričest jedan je od prvih i značajnijih događanja djetata od rođenja te se može reći i da su se svi koji su pohađali školu i pričestili kad je došlo vrijeme. Priprema za prvu pričest je bila detaljna i stroga. Prvopričesnik je morao bez iznimke znati molitvu Oče naš, ispovijed, deset Božjih zapovijedi, pokajanje. Ženska djeca su za prvu pričest većinom oblačila najbolju nošnju koju su imala. Ženska djeca su oblačila za prvu pričest krila, oplećak i pregač, te se kitila zrnjem. Većinom se ova odjeća nasljeđivala, prenosila s generacije na generaciju te se može reći da je istu odjeću često nosilo na pričesti više generacija u jednoj obitelji. Kosa se uplitala većinom u pletenice ili su se vezali repovi. Na ovoj fotografiji samo jedna djevojčica nema pletenicu već joj je kosa vezana u repove. Crkva je na prvoj pričesti bila posebno ispunjena narodom, od prvopričesnika, njihove rodbine, kumova, susjeda, prijatelja pa do ostalog puka koji je volio posjećivati crkvu ovom prigodom. Na slici je devetnaest prvopričesnica u narodnoj nošnji gdje je Anica Zetović u gornjem redu treća s desne strane. U toj generaciji po Anicinom sjećanju bilo je dvadeset tri djevojčice koje su se pričestile. Nakon mise slijedilo je fotografiranje u crkvenom dvorištu. Osim ovih devetnaest prvopričesnica na fotografiji, bilo je još četiri djevojčice koje su se također pričestile, no budući da su nosile građansku nošnju, vjerojatno zato što je nisu imale ili je takvo bilo opredjeljenje roditelja, nisu se fotografirale s ovom skupinom. Osim skupne fotografije, prvopričesnici su se mogli fotografirati i pojedinačno. Ta fotografija je bila »zajednička«, s kipom Gospe i malim Isusom u ovoj prilici, a sve uz cvjetne detalje i šokačke ponjave kao ukras. Fotografiranja prvopričesnika s obitelji, kumovima, prijateljima i slično rijetko su se događala, jer je i fotografiranje (izrada fotografija) u ono vrijeme također bio luksuz. Dječaka – prvopričesnika iz ove generacije je bilo također u približno istom broju kao djevojčica. Oni su se također fotografirali, ali oni su svi bili u građanskom odijelu. Sve se ovo događalo nakon pričesti u dvorištu crkve. Svaki prvopričesnik nakon pričesti dobio je kifle. Nakon povratka kući u većini obitelji, najčešće zbog siromaštva, nije bilo neke posebne proslave, a tako je bilo i u njenoj obitelji. Objedovala se u većini uobičajena hrana za taj dan. Misno slavlje na prvoj pričesti je predvodio odavno pokojni, a podrijetlom iz Berega, vlč. Matija Kovačev, tadašnji župnik crkve sv. Petra i Pavla, uz  glazbenu pratnju župnog kantora. 
Ž. Š.