Širom Vojvodine

Jesen 1944. godine. Izgledno je da se rat približava kraju i upravo se u toj završnici rata, na putu vojsci, onoj okupatorskoj koja se povlačila iz Bačke, našao Monoštor. Monoštorce je u zoru 13. listopada te 1944. godine probudila pucnjava njemačkih vojnika, a u selu su se čuli galama i plač. Muškarci iz sela su na konjima ili pješice hitali u polje ili preko Dunava, a djeca i žene su se sklonili u crkvu svetog Petra i Pavla. Tamo su sa svojim svećenikom Matijom Zvekanovićem molili pred oltarom Gospe Fatimske da spase selo i zavjetovali se, ako ih mimoiđu ratna razaranja, da će svake godine 13. listopada  u podne održati misu, u znak zahvalnosti Presvetom srcu Marijinom. Selo nije razoreno u ratu, a Monoštorci su održali svoj zavjet do današnjih dana. Ne samo da svakog 13. listopada na Zavitni dan nazoče svetoj misi, već se od osnutka hrvatske udruge održava i prigodna manifestacija U susret Zavitnom danu.

 

 

 

MOLITVA SPASILA SELO

 

Sve je manje svjedoka tog listopada 1944. godine, ali se zato priča o Zavitnom danu u monoštorskim obiteljima čuva i na poseban način se štuje ovaj zavjet dan prije 71 godinu. A kako nam pripovijeda Marija Kolar, tradicija obilježavanja Zavitnog dana u monoštorskoj crkvi nije prekidana od ratne 1944. godine. »Misa je u podne, a za tu se prigodu crkva okiti, bude puno vjernika, djece koja recitiraju«, kaže Marija Kolar. »Monoštorci su se sa svojim svećenikom, koji je kasnije postao biskup, zavjetovali da će ukoliko ne bude napada vojske, koja je od Sombora išla prema Batini, svakog 13. listopada održavati misu kao zahvalu što je njihovo selo pošteđeno ratnih razaranja. Tako je svih ovih godina. Bez obzira što radimo, toga dana u 11 sati kada se čuje prvo zvono svi poslovi se prekidaju i spremamo se na misu koja je u podne«, priča nam Janja Baša. Te 1944. godine crkva je bila zamračena šokačkim ponjavama, a danas se na Zavitni dan balkon, ili kako u Monoštoru kaže tavan, ukrašava takvim istim ponjavama. Tako je bilo i prošlog utorka. Crkva puna vjernika,  a starije žene i djeca obučeni u tradicijske nošnje. Muškarci na balkonima koji su prekriveni raznobojnim ponjavama.

 

Zlata Vasiljević

 

Opširnije u tiskanom izdanju