Darko Kusturin po zanimanju je elektrotehničar, no egzistenciju svoje obitelji: supruge Danijele, kćeri Eve i Ane te sina Marka, nalazi, kao i mnogi, van svoje struke. Uposlen je, ili preciznije suvlasnik je poduzeća SID WWOD, koje se bavi proizvodnjom drvne ambalaže. Iako kaže da ima malo slobodnog vremena, nađe ga za svoj hobi a to je golubarenje. Može se reći kako mu je to ljubav od djetinjstva za koju su razumijevanje imali roditelji, a kasnije i supruga. Danas posjeduje jato od 120 pertlija, odnosno stručno rečeno budimpeštanskih visokoletača.
Pet sati u nebu
U Monoštoru se oduvijek golubarilo, a Darkov početak bio je gajenje raznih vrsta golubova koji su se mogli naći: poštar, pertli, topoljan, gibicer, ali je on na kraju odabrao golubove rase pertli. Na pitanje zašto pertli, a ne poštar kao možda najpoznatiji golub, on s očiglednim žarom objašnjava:
»Pertli je posve drukčiji golub od poštara, on je golub nebeskih visina i golub izdržljivosti. Svoje kvalitete iskazuje visinom i dužinom leta. Tako se i ocjenjuje. U ocjenjivanju postoje dvije kategorije kada je visina u pitanju – propisana visina leta, odnosno visina kad se golim okom ne vidi rad krila goluba i viša kategorija, a to je nevidljivost kada golim okom više ne vidite goluba/jato. Što se tiče dužine leta, i tu imamo dvije kategorije. Jedna je standardan let što je pet sati minimalno, a druga je pet sati leta u nevidljivosti«.
Da bi let na natjecanjima bio izbodovan, potrebno je da jato od 24 goluba poleti, a da se na krov vrati minimum 14 golubova iz jata. Njegov osobni rekord je 6 sati i 23 minute propisane visine leta i 2 sata i 48 minuta leta u nevidljivosti, za što, kaže, da je izvanredan rezultat.
Vrhunski let
Ističe da pertli svoju kvalitetu pokazuje tek kad poleti te da se naizgled sa sigurnošću ne može ocjenjivati. Ima ih kao podvrsta raznih: rodasti, vjenčasti, pantoš, čarapasti… pa i čisto bijelih. Ne može reći kako je razlog to što je odabrao uzgoj pertlija zato što se sve s njim i oko njega radi iz vlastitog dvorišta, ali mu to danas sigurno puno pomaže jer kad pusti jato da poleti, on ih prati pogledom do nevidljivosti i čeka da slete na krov.
»Odgajivač pertlija mora biti spreman i na gubitke. Tijekom godine u jatu se izleže i do dvjesto golubova no tijekom letačke sezone izgubi ih se i stotinu. U velikim visinama izgubi se ponekad i cijelo jato, ptice grabljivice ponekad znaju rastjerati jato koje se kasnije više ne skupi te se tako raštrkano izgubi. U cijelom letu bitno je da pertli ne izgubi vizualni kontak s kućom s koje je poletio. Pertli u letu postiže vrhunsku kvalitetu četiri do pet godina, a može doživjeti i do 15 godina. U usporedbi s golubom poštarom kod kojeg se ocjenjuje brzina vraćanja kući s različitih udaljenosti, jasno je da su ovo sasvim dva različita goluba što se tiče natjecateljskih karakteristika«, kaže Darko.
Kroz smijeh nastavlja priču kako je čak bio i prekinuo s golubarenjem.
»Možda zbog zauzetosti na poslu i manje brige za golubove doživio sam da mi u golubarnik prodre kuna te mi poguši cijelo jato. Razočarao sam se tada i prekinuo s golubaranjem«, kaže Darko.
To što je ipak i dalje ostao golubar krivac je supruga Danijela, koja mu je jednog prigodom poklonila dva para golubova.
»Što mi je drugo preostalo nego nastaviti s golubarenjem«, kroz smijeh kaže Darko.
U povijesti monoštorskog golubarstva on je prvi koji se natječe s ovom vrstom golubova i ostvario je vrhunske rezultate. Najznačajniji uspjesi su 1. mjesto na Prvenstvu Srbije za 2020. godinu i titula šampiona Srbije za 2021. godinu. Osim što se natječe, Darko je i član predsjedništva Vijeća odgajivača golubova budimpeštanskih visokoletača Srbije.
Željko Šeremešić
