Neke noći susreo sam se s Fantasom, sinom starogrčkog boga Hipnosa. U mladalačkim danima, nakon čitanja Ilijade i Odiseje, bio sam oduševljen grčkim mitovima. Nemojte odmah pomisliti da se hvališem, kao desetogodišnjak čitao sam za omladinu »prerađenu« prilagođenu skraćenu verziju. Kasnije sam kupio oba djela prevedena na mađarski jezik, naravno original je pisan u stihovima, tako da moram priznati: tu i tamo sam nešto i pročitao, ali nikad potpuno cijelo najpoznatije Homerovo djelo. Ali bio sam se zainteresirao za grčku i rimsku mitologiju, jer to je upravo osnov naše opće kulture. Sjetio sam se i boga sna Hipnosa, zahvaljuljući suvremenom informacijskom sustavu potražio sam odgovarajuće podatke relativno brzo, nisam morao kopati po raznim knjigama. Eto, kratko ću vam saopćiti rezultate mog istraživanja. Kraljica noći imala je sinove blizance Hipnosa, koji je stvarao slike u snu, zato je postao bog sna, a brat mu je Tanatos; bog smrti (koji ne stvara nikakve slike u vječnom snu). Hipnos je imao tri sina: Morfeusa koji formira snove, Fobetora (drugo ime Ikelos) koji formira noćne more i snove sa životinjama i o prirodi i trećeg Fantasa koji je tvorac čudnih, fantastičnih snova. Hipnosa su obično predstavljali kao mladića koji je imao krila (bolje rečeno krilca) na glavi, a brat mu Tanatos krila na ramenima. Hipnos je bio moćniji i od samih bogova, pa je tako, u Ilijadi, uspavao dva puta glavnog boga Zeusa, na molbu njegove žene Here kako bi ona mogla izvršiti dva djela da pomogne Grcima u borbi protiv Troje (što joj je Zeus zabranio). Vidite što se sve možete naučiti iz mitologije. Primjerice, ako ste nečija žena a muž vam nešto zabranjuje, možete ga uspavati recimo čajem od maka (mak je također simbol Hipnosa) ili dobrom rakijom. A kada on zaspe, možete raditi što vam volja. Naravno, zato postoji mitologija i snovi da rješava(ju) one probleme koje ljudi često ne mogu u javi (npr. srednjovjekovni mitovi). Stari Grci svoje su bogove prikazivali i s manama koje su i sami posjedovali. Tek kasnije su došli u »modu« bogovi (skoro) bez mane, poput nekih predsjednika država u predizbornoj kampanji.
Mit o »tram-trenu«
Kako sam kazao na početku, zahvaljuljući Hipnosovom sinu Fantasu doživio sam mnoštvo čudnih snova, koje ću rado podijeliti s vama (da ih protumačimo). Društvo i ja sjeli smo u popularni subotički »tram-tren« (skraćenica od engleske riječi za tramvaj-vlak) koji vozi do Segedina, ali mi smo sišli s njega na Paliću da bismo se ugrijali u toplim kupkama poznatog »Welnes & Spa centra«. Vani je bila baš »zdravo zima«, kako bi kazali naši stariji sugrađani, a mi sjedimo u kupaćim kostimima, podno grijanje nas ugodno grije i pijuckamo svoje piće, naravno tko što voli. Ako nestane, ljubazno osoblje nam brzo donosi novu narudžbu, nikom ne smeta što su jako slični Kinezima, a i izgovor im je malo čudan. Ali, koga briga danas za izgovor. Možemo naručiti i mobitelom, naravno ako imamo odgovarajuću aplikaciju. Skoro nitko ništa ne govori, svi su udubljeni u svoje »pametne telefone«, tek netko kaže: »pogledaj ovo« i pokaže ostalima sliku objavljenu na mobitelu. Ili: »jeste li čitali ovo?« i opet pokazuje svoj mali pametni aparat. Naravno, svi vade naočale, osim onih koji imaju kontaktna sočiva, jer koristeći mobitele već od malih nogu imaju probleme s kratkovidošću. Pročitamo vijest da je večeras u 20 sati svečano otvaranje obnovljene, rekonstruirane i dograđene zgrade Narodnog pozorišta-Kazališta-Népszínháza-Teatra. Zgradu će otvoriti višestruki predsjednik države, »što mu je velika čast«, kako je rekao na konferenciji za novinare. Netko je povikao »onda idemo večeras u kazalište!«. Netko je pomrmljao »nemoj mi tu citirati Milovana, kazalište kao umjetnost više ne postoji, to je multimedijalni događaj koji me baš ne interesira, možda ću pogledati odgođenu snimku na kompu, ja ne idem«. Rekao je odlučno i krenuo u svlačionicu da se toplo obuče, jer napolju je bila ciča zima, kakvu već odavno ne pamtimo.
U novo-starom kazalištu
Nekliko nas, ljubitelja »tradicionalne teatarske umjetnosti«, odlučili smo ipak ići. Kad smo sišli s »tram-trena«, sjeli smu u jedan mali taxi na beščujni električni pogon i ubrzo smo stigli do ulaza. Naime, zbog svečanosti i nemanja dovoljno parkig prostora bilo je dozvoljeno koristiti pješački Korzo. Zgrada koja je izvana bila supermoderna, iznutra je bila kao i ranije, osim naravno gledališta, koje je bio pokretljive konstrukcije, tako da se tijekom »showa« mijenjala pozornica ali i gledalište. Čak smo u jednom trenutku sjedili na pozornci, a događaji su se odvijali na prostoru gledališta. Taman je trebao početi svečani govor, a ja sam se probudio u hladnoj sobi. Brrr.
