Hrvatski željeznički muzej specijalizirani je tehnički muzej državnog ranga sa sjedištem u Zagrebu. Njegova djelatnost ostvaruje se prikupljanjem, čuvanjem, zaštitom, stručnom obradom i odgovarajućom prezentacijom željezničkih vozila, strojeva, uređaja, arhivskog gradiva i drugih povijesno obilježenih predmeta vezanih uz nastanak i razvoj željezničkog sustava u Hrvatskoj od 1860. do današnjih dana.
Muzej je 1991. osnovalo ondašnje Hrvatsko željezničko poduzeće, koje je početkom 1992. preimenovano u Hrvatske željeznice. Hrvatski željeznički muzej danas je jedna od organizacijskih jedinica u sastavu HŽ Infrastrukture d.o.o., a od prvoga dana HŽM se nalazi na privremenoj lokaciji u južnom dijelu Tvornice željezničkih vozila Gredelj d.o.o. Prilikom osnivanja određeno je da HŽM svoj pravi prostor nađe u radioničkom kompleksu TŽV-a Gredelj nakon što se iz proizvodnje premjesti na novu lokaciju.
Na željezničkim kolodvorima diljem Hrvatske izloženo je 15 parnih lokomotiva iz HŽM-ova fundusa. Lokomotive su na kolodvorima postavljene sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme kada je parna vuča u Hrvatskoj konačno povučena iz prometa. Od tada one su vrijedni spomenici tehničke baštine.
Estetika stroja i brzine
Početkom devedesetih godina prošloga stoljeća skupina zagovornika osnivanja željezničkog muzeja u javnosti je istupila kao inicijativni odbor za osnivanje željezničkog muzeja u Zagrebu. Članovi odbora bili su prof. dr. Antun Bauer, Emil Bohutinsky, akademski kipar doc. dr. sc. Mladen Bošnjak, Čedomil Čavlina, dipl. ing. Franjo Fajst, inspektor HŽP-a u mirovini i Ivica Paić, dipl. ing.
U tekstu kojim objašnjavaju razloge osnivanja i potrebu postojanja željezničkog muzeja članovi inicijativnog odbora između ostaloga navode: »Jedan od stvarnih razloga za osnivanje Željezničkog muzeja je specifična ljepota i estetski doživljaj koji željeznica nosi sa sobom i u sebi. Estetika stroja i brzina, ljepota tehničkog dizajna, funkcionalnost i pragmatika tehnologije oslanjaju se na čovjekovu potrebu za svrhovitim, ali i na potrebu za romantikom, za sanjarenjem, za maštanjem. Osobito je razdoblje parnih lokomotiva, evocirano filmom ili literaturom, puno ushićenosti putovanjem. Danas su putovanja nešto drugačija i ne vezuju na sebe tolika uzbuđenja, očekivanja i osjećaja avanture i daljina«.
Željeznička vozila
Prva željeznička pruga u Hrvatskoj je izgrađena 1860. godine, a ovaj muzej prati razvoj željezničkog sustava u Hrvatskoj. Godine 2003., uređen je u dijelu TŽV-a Gredelj privremeni izložbeni postav na otvorenome s dvadeset željezničkih vozila, među kojima su parne, električne i dizelske lokomotive, vagoni, snježni plug za lokomotive i dr. Prošireni dio tog postava čini i 15 parnih lokomotiva koje su izložene kao spomenici tehničke baštine na hrvatskim željezničkim kolodvorima.
Osim željezničkih tehničkih vozila, muzejski fundus obuhvaća strojeve i alate za održavanje željezničkih vozila i opreme, te za gradnju i održavanje željezničkih pruga, kao i tehničku dokumentaciju, željezničke karte i željezničarske službene odore.
Budući da još uvijek djeluje na privremenom prostoru, HŽM nema stalnoga izložbenog postava. Dio svoje građe izložio je na vanjskom prostoru tehničkog parka gdje posjetitelji mogu vidjeti 20 željezničkih vozila, dok je sljedećih 15 parnih lokomotiva izloženo na željezničkim kolodvorima diljem Hrvatske, kompozicija muzejskoga vlaka izložena je u Kulturnom centru Mate Lovraka u Velikom Grđevcu, a kompozicija oklopnog vlaka iz Domovinskog rata smještena je na kolodvoru Split Predgrađe.
Broj muzejskih vozila nije konačan jer se fundus vozila povećava izlaskom pojedinih serija vozila iz prometa. Do sada su konzervirane i djelomično obnovljene 24 muzejske lokomotive i dva teretna vagona. Restauriran je i poštanski vagon iz 1965. čiji je dio opremljen za mulitimedijalne prezentacije, kao i dio druge muzejske građe.
Prikupljena građa i zbirke
Prikupljenu građu Hrvatski željeznički muzej razvrstao je u Zbirku željezničkih vozila i dijelova, Zbirku maketa, Zbirku odora, uredske opreme i pribora, Zbirku strojeva, aparata, alata i opreme, Zbirku signalnih, svjetlosnih i telekomunikacijskih uređaja, Zbirku izgradnje i održavanja pruga, Zbirku voznih redova, Zbirku razglednica, Zbirku tehničke dokumentacije, Zbirku osobne i službene dokumentacije i Vinkovačku željezničku zbirku. U fazi sređivanja i opisivanja jesu Zbirka fotografija i Zbirka propisa, povijesnih osvrta i drugih napisa o željeznici. U Registar kulturne baštine Hrvatske upisane su Zbirka željezničkih vozila i dijelova, Zbirka maketa, Zbirka strojeva, aparata, alata i opreme, Zbirka voznih redova, Zbirka razglednica, Zbirka signalnih, svjetlosnih i telekomunikacijskih uređaja i Zbirka osobne i službene dokumentacije. Kao arhivsko gradivo zaštićena je Zbirka tehničke dokumentacije.
Pokrenut je i projekt HŽM – digitalizirana građa na internetu u Hrvatskom željezničkom muzeju, a uz suradnju HŽ Informatike, koji je prvenstveno namijenjen istraživačima željezničke povijesti kojima se na ovaj način slikovni izvori pojavljuju u vlastitim domovima.
Zvonko Sarić
