Treći po redu Svjetski festival hrvatske književnosti, manifestacija koja se bavi položajem hrvatskih književnika u izvandomovinstvu i njihovim vezama s matičnom književnosti, održan je od 15. do 17. studenoga u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu.
Jedna od glavnih tema ovogodišnjega festivala bila je posvećena hrvatskoj književnosti u Srbiji s naglaskom na događanja vezana za otuđenje jezične baštine bačkih Hrvata, odnosno pitanje tzv. bunjevačkog jezika.
Nakon Bosne i Hercegovine, hrvatska književna scena u Vojvodini je najbogatija, kazao je na festivalu književnik Tomislav Žigmanov, a prenosi Hina. Naglasio je kako se u Srbiji niječe postojojanje hrvatskoga jezika, dok se istodobno jedan mjesni hrvatski idiom izdvaja iz hrvatskoga sklopa i nastoji proglasiti standardnim jezikom. Ono što činimo na području književnosti nije bez kvalitete, kazao je on dodavši kako je potrebno valorizirati suvremeno stvaralaštvo hrvatskih književnika u Vojvodini.
Povjesničar Vladimir Nimčević govorio je o vezama matične književnosti i književnosti bunjevačkih Hrvata. Među ostalim, podsjetio je na Kačićev ugled među bunjevačkim Hrvatima i uopće utjecaj dalmatinskih pjesma na razvoj književnosti bunjevačkih Hrvata. Za vrijeme Bachova apsolutizma, kako je naveo, bunjevački Hrvati su u bačkoj županiji koristili hrvatske udžbenike, a Društvo sv. Jeronima i Matica hrvatska imali su svoja povjerenstva u Bačkoj. Napomenuo je i kako su neki zbog tih veza s matičnom domovinom bili isključeni iz škola.
»Dokumenti su naš kulturni odgovor na asimilatorske namjere«, naglasio je Nimčević.
Književnik Lajčo Perušić govorio je o bunjevačkim Hrvatima koji su nakon školovanja dali važne doprinose zavičajnoj kulturi. Među takve je, između ostalih, ubrojio Josipa Andrića, Albu Vidakovića, Antu Jakšića te Antu Sekulića, koji je područje Bačke i Vojvodine gdje su živjeli Hrvati nazivao »bačkom Hrvatskom«. Podsjetio je kako je u ranija vremena naziv Bunjevac bio zamjena za hrvatstvo.
Jezikoslovac Josip Lisac govorio je o bunjevačkom govoru, a osvrnuo se i na slučaj uvođenja tzv. bunjevačkoga jezika u službenu uporabu u Subotici. Hrvatska na to ne odgovara proglašavanjem hrvatske pravoslavne crkve, napomenuo je Lisac dodavši kako određeni srpski jezikoslovci svojataju Hrvate zapadne Hercegovine zbog novoštokavskoga narječja, pa tako i bunjevačke Hrvate.
Po riječima lingvistice Sanje Vulić, bunjevački Hrvati govore novoštokavskim ikavskim govorima kojima govori najveći dio hrvatskoga naroda. Osporavanje pripadnosti Bunjevcima hrvatskoj naciji nije ništa novo, rekla je podsjetivši na snažnu mađarizaciju Bunjevaca u 19. stoljeću.
Na festivalu su nastupili i književnici iz Hrvatske, BiH, Austrije, Italije, Rumunjske, Crne Gore, Njemačke, Čilea i Brazila. Festival je održan pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića. 
Priredio: D. B. P.