Postoje li granice kada je u pitanju putovanje? Čak i kada se postavlja ovo pitanje, prirodno je misliti na državne granice između zemalja. Granice između kontinenata. Vize, različite putovnice, različiti uvjeti. Granice kao ograničenja i tu prvenstveno mislim na financijska ograničenja. Možda je bolje pitanje zašto postoje granice i kako bismo se ponašali kada putovanja ne bi imala svoja ograničenja i kada ne bi bilo granica koje nas sputavaju.
A što da nema svih tih ograničenja? Biste li otputovali do najudaljenije točke planeta da tamo dotaknete tlo? Biste li se usudili? Imam prijatelje i poznanike za koje odlazak bilo gdje izvan njihovog grada znači izlazak iz zone udobnosti i dovodi ih do tjeskobe. Je li možda teže razbiti te granice? Previše je pitanja, znam.
Recimo da se probudimo u svijetu bez granica, čak i onih sa zonama udobnosti. Kamo bi otišli?
Ovih dana imam ideju da bih si jednom godišnje mogala priuštiti putovanje u daljnje i egzotičnije destinacije, koje se lako mogu pročitati kao skuplje jer stvarno jesu samo zato što su daleko, pa vam treba više novca za prijevoz. Istovremeno s tom misli, na mojoj listi želja isprepliću se Zanzibar i New York. I nisu to dvije destinacije koje su odabrane prema mojim predodžbama o egzotičnosti već zato što mi treba više novca u odnosu na ono što inače trošim na putovanja. I nekako je previše ljudi oko mene ovih mjeseci posjetilo upravo te dvije destinacije.

Otok začina

Znam da jesen više miriše na New York, ali ja više mirišem začine sa Zanzibara, pa ovaj tjedan idemo zajedno na Otok začina.
Iako sam ga najavila kao otok začina, Zanzibar u prijevodu s arapskog znači otok crnaca. Ovaj tropski raj sastavni je dio kopnene Tanzanije, smješten na istočnoj obali Afrike, a preplavljen je vodama Indijskog oceana. Prostire se na površini od 2.461 km2 i ima oko 1.300.000 stanovnika, uglavnom Bantu crnaca, Arapa i Hindusa.
Glavni grad Zanzibara je Zanzibar City, unutar kojeg se nalazi Stone Town, povijesni dio grada koji je pod zaštitom UNESCO-a. Novi dio se zove Ng’ambo, što znači Druga strana.
A sada je vrijeme za tržište začina. Šalu na stranu, začini su turistička atrakcija. Neki od najpoznatijih su klinčići, limunska trava, papar, cimet, vanilija, kakao i mnogi drugi... Stoga je kuhinja zanimljiva, a kako i ne kada je u pitanju mješavina meksičke, kineske i arapske kuhinje. Kad tome dodamo sočne i egzotične okuse voća poput kokosa, papaje, manga, ananasa, zelenih banana, ali i poznatog i neobičnog duriana, jasno je da ću na otoku provesti dosta vremena uz obroke.

Siti i radoznali

Na Zanzibaru ima palača, kuća čuda, starih gradova i drugih građevina, ali da se razumijemo, ja idem na Zanzibar uživati u najljepšim tirkiznim bojama, prirodi i ljudima. U skladu s tim izdvajam otok divovskih kornjača koji je nazvan Zatvorski otok jer je prvotno bio stanište robova, a kasnije je postao vlasništvo britanskog ministra koji je od njega želio napraviti zatvor, pa mu otuda i ime. Danas je Aldabra dom golemih kornjača s kojima se možete hraniti, maziti i slikati.
Nastavljamo pravo rajsko druženje sa životinjama u društvu majmuna, endemskih vrsta crvenih majmuna kakve ne možete vidjeti nigdje drugdje na svijetu. Šuma Jozani, koja je njihov dom, pravo je čudo prirode zbog ljekovitog bilja koje ovdje živi.
Slijedi uživanje na plažama, kupanje s dupinima, obilazak sela i druženje s mještanima. Od plaža, kako popisi kažu, najljepše su plaža Nungwi i plaža Kendwa na sjeveru otoka, plaža Jambiani i Paje na istoku. Nemoguće je odlučiti koja je najljepša, svaka predstavlja pravi mali raj na zemlji, a ljepota bijelog pijeska, tirkizne vode, kokosovih palmi i romantičnih zalazaka sunca čine ovo putovanje nevjerojatnim.
Gorana Koporan